Zadarski portali Vijesti iz Zadra

✇ Zadarski list

Bolje ne može…

9. listopada 2019. u 13:36
Sinergija 1+1=3
Žižula

Zanimljivo kako takva jedna jednostavna rečenica može imati odgovora koliko i ima ljudi. I ne samo toliko. Što je to najbolje od najboljeg se u svakom trenutku našeg dan, života i uzrasta mijenja. Što je vama prvo palo na pamet? Hrana? Uspjeh? Ljubav? Što u ovom trenutku dok čitate smatrate najbolje od najboljeg, nešto od čega jednostavno nema više ništa. Vrh planine naših apsolutnih želja.
U Italiji postoji fraza koja se koristi kada želimo označiti da toliko u nečemu uživamo, da se više od toga uopće ne može. »Andare in brodo di giuggiole« Otići (rastopiti se) u juhu od žižula.
Zaista čudno zvuči. A evo i priče koja se skriva iza te uzrečice.
Žižula, (lat. Zizyphus jujuba) iz porodice krkavina, poznato i pod imenima čičindarica, kineska datulja, čimičak. Malo stablo azijskog podrijetla koje se tijekom stoljeća široko udomaćilo i u svim mediteranskim zemljama. Plodovi se, jednom kada su zreli, smeđe do crvene boje, s brašnastom teksturom i slatko - kiselkastog okusa. Mogu se jesti svježe ili se, nakon nekoliko dana od berbe, osuše; vrlo su pogodni i za pripremu džemova i sirupa ili recept za neke likere.
Likeri na bazi žižule bili su poznati među mnogim civilizacijama u mediteranskom slivu. Egipćani i Feničani stvorili su najstarije pripreme za koje znamo. Herodot je u svojim Odisejama usporedio sa datuljom, opisujući posebnim veseljem »slatku opojnu tekućinu« koja je vjerojatno zaslužna za prpošno opijanje Odisejeve družine. Starim Rimljanima je pak bila simbol tišine, zasađenu u hramovima boginje Prudenze, koje je narod pak slavio,(za pretpostaviti nimalo tiho) fermentiranim šećerima iz ovog voća, koje je pristojno drmalo »u glavu«.
Tijekom srednjeg vijeka zanatske mudrosti drevnog stanovništva uspjele su se sačuvati u spokoju na selu i u sjeni samostana. I konačno, s renesansom, žižule i njeni plodovi upoznali su neku vrstu druge mladosti, uistinu istinski plemeniti trenutak. U to vrijeme, u blizini jezera Lago di Garda, moćna obitelj Gonzaga imala je ljetnu rezidenciju »Il Serraglio«: ovdje se proizvodio i nudio gostima ukusni eliksir nazvan - »juha od žižula«. U stvari liker, idealan za punjenje kolača i toćanje suhih keksa, ili kao liker u elegantnim čašama. Slava te »juhice« i njezino djelovanje se toliko proslavilo da je postalo poslovično, a značio je da kada je nekome toliko dobro, da bolje ne može-ide u juhu od žižula, rastopi se od miline, doživi apsolutno savršenstvo osjetila, okusa, njuha, a bome i opijenosti. Taj liker još uvijek postoji, i proizvodi se uglavnom na najjužnijem dijelu Lago di Garda.
Kod nas ovo voće uglavnom završi svježe u ustima ili u rakiji, poneko ih suši no uglavnom ovdje završava naš interes. Kada prođe sezona, prođe i naše zanimanje za žižule.
No ne i za Kineze. Tamo je to dio medicine već 4000 godina, a njihova znanost je toliko zainteresirana za ovo voće koje je kod njih prisutno u svakodnevnom životu kroz cijelu godinu, da ovu biljku vrlo temeljito istražuju njihovi laboratoriji.
Na dizanje obrva, koje sada zamišljam dok ovo čitate, i misao: žižula?! Neš ti nje, slatka, hrskava, pomalo ko jabučica, no… mislim… Žižula?! Osim nje, ima li kojeg ljekovitog bilja u ovom periodu, pusti žižulu…
E pa ona JEST ljekovita biljka u ovom periodu. I to toliko da jednostavno-bolje ne može!!! Jača imunitet, osnažuje kosti, pomaže u mršavljenju, proljepšava kožu, potiče probavu, štiti od stresa, pomaže kod depresije i nesanice, snižava krvni tlak, ublažava bolesti jetre, pomaže kod alergije, smanjuje rizik od leukemije i raka kože… I ne, ovo nije uobičajeni: ova biljka je dobra za sve i svašta đir. Žižule rade sve ovo! Koriste se kao izuzetno ukusan-čaj, liker, suho voće za grickanje, svježe, marmelade, sirupi.. I to plodovi, sjemenke, korijen…
Sadrže magnezij, bakar, niacin, mangan, fosfor i željezo, 18 najbitnijih aminokiselina koje pomažu u formaciji proteina (proteini izgrađuju tkiva, stanice, ali i enzime esencijalne za zdravu funkciju organizma) krcate su kalcijem, vitaminima C, B1,B2 i A. Istraživači su identificirali osam flavonoida u plodu žižule, uključujući spinosin i swertish, koji djeluju umirujuće što opravdava tradicionalnu upotrebu sjemenki žižule u kineskoj medicini za anksioznost i nesanicu. I to ne samo da vas uspava, već i smiri i razveseli. Jednostavno popiti čaj od suhih žižula i to sa guštom, i to je sve što terbate napraviti. Pa će one zaustaviti oštećenja uzrokovana oksidativnim stresom, a tako bi mogle spriječiti razvoj neuroloških bolesti. Pozitivno utječe na crijevnu floru i smanjuje izloženost crijevne sluznice toksičnom amonijaku i drugim štetnim spojevima, tretman je za kronični zatvor te bolesti jetre. Potiče rast kose, koristi se za smanjivanje bora, njegu suhe kože, snižava temperaturu, pomaže kod bolnih mišića, zglobova reumatskih upala, povećava izdržljivost.
I sve to u tako ukusnom izdanju! Tko je još vidio da lijekovi mogu biti ukusni. Stvarno, bolje ne može, poželim se rastopiti od miline u slatkoj, opijajućoj juhici od žižula!!!

Kategorija: 
✇ Zadarski list

Iskupljenje u Zagrebu

9. listopada 2019. u 13:33
Moždani udar
amadriapark.com
Grad Zagreb

Ja sam ateist, kaže mi gospodin u Zagrebu na piru moje rodice Ines, dok sam pušio na friškom zraku uz jezero Jarun. »Vi ste« govori šjor Krasniqi kojemu je osmjeh cijelo vrijeme krasio obraze iz kojih su kuljala nova obzorja, pričali o živomu Bogu kojemu je prostor obitavanja i svako ljudsko srce, ali niste me uvjerili da Bog jest. I dalje sam ateist, uvjerite me da Bog jest.« Počeo sam mucati, mučiti se govoriti kako to Bog jest. Govorio sam čovjeku, kojemu osmjeh nije napuštao lice, što Bog čini, kada mu se potpuno predaš, u mom životu, kako sam iznutra slobodan od sebe, svojih inhibicija, prošlosti koja se ne može ispraviti, ali se može Bogu predana relaksirati i kako se od nje može biti slobodan. Gospodin, kojega je i dalje krasio osmjeh, na kraju je govorio kako je jedan od bliskih suradnika profesora Tomislava Ivančića, kako je diljem Europe pred tisućama slušatelja slavio Boga koji je u njegovom životu čini ‘velika djela’ propovjedao živoga Boga.
Moja rodica Ines jedna je od dvanaest kćerki moje tetke Marize. Ines ima i brata koji je trinaesto dijete moje tetke i moga barbe Iveka. Predivna je to životna priča. Svake dvije godine rodila se je nova kćerka i sin. Trebalo je živjeti, trebale su litre i litre mlijeka, trebalo je kruha i kruha. Živjelo se iz dana u dan, skromno, teško. Mojih dvanaest rodica i moj rođak, odrasle su žene i čovjek. Stablo se je razgranalo, zetovi su nahrupili, unuci i unuke su razigrani. Sve pršti od radosti, igre, privrženosti. Deblo teškoga križa razgranalo se u mnoštvo grana, lišća i cvjetova života.
Na Trgu bana Jelačića prije nego ću ući u tramvaj, susrećem šjoru Radu Borić i oduševljeno ju pozdravljam ‘Gospođo Borić, ja sam Ante iz Sali, pozivam Vas u našu knjižnicu da nam održite predavanje.’ »O, mogla bih vam govoriti o Mariji Jurić Zagorki.« Rado ‘Mogli biste nam govoriti i o sebi o Radi Borić’ kažem ja. »Dogovoreno« reče Rada. Hodam Ilicom razgovarajući na telefon sa prijateljicom tihanom. Pored mene prolazi elegantna gospođa. Mirjana Rakić. ‘Gospođo Rakić. Gospođo Rakić!’ poviknem. Šjora Rakić se okrene. ‘Ja sam Ante iz Sali na Dugom otoku.’ Upravo sam se vratila iz Božave. Rakić će. ‘Gospođo Rakić’, šapnem joj, ‘hvala Vam na Vašoj otmjenosti.’ Mirjana Rakić, divna dama, oduševljena i potresena odgovori ‘Baš ste zlatni, hvala vam od srca. Na Gornjem gradu ispred barokne crkve svete Katarine pijem kavu sa prijateljima Hrvojem i Marinom.
Razgovaramo o velikom Ingmaru Bergmanu, o kadrovima Hitchcockovih filmova, o Salima, o Ivu Andriću, Antunu Gustavu Matošu uz kojega sam u rano jutro sjedio na spomeniku Ivana Kožarića. Marina me vodi u Muzej prekinutih veza. Ljudi, sa svih strana svijeta šalju predmete i pisma koji ih vežu za posljednji susret njihovih ljubavi i gubitaka. Osobito su me dirnula vrata koja je iz Finske poslao otac čiji je sin umro u dječačkoj dobi. Na vratima su poruke i imena dječakovih prijatelja.
U Hrvatskom narodnom kazalištu pokušavam gledati predstavu Taras Buljba. Ubrzo sam zaspao jer je predstava igrana na ruskom jeziku. U stanki sam pokunjeno napustio predivnu zgradu kazališta u Zagrebu.
Kada god sam u Zagrebu volim sjediti u knjižnici Krvavi most na početku Tkalčićeve ulice.
U katedrali svetog Stjepana slavim Misu. Stariji svećenik relaksirano propovjeda o Božjoj ljubavi, milosrđu, o Bogu kojemu je svaka osoba ljubljeno biće.
Sa prijateljicom Tihanom i njezinom zaigranom kujicom Olgom šetam Tuškancem koji se kupa i mnoštvu jesenskih boja. Prolazimo pokraj kuće Miroslava Krleže i pokraj kuće u kojoj je stanovao moj profesor Ivan Golub. Krleža i Golub, ateist i vjernik, dugogodišnji su drugari koje je udružio veliki Juraj Križanić.
Brijem se kod gospođa u Jurišićevoj ulici. Naplatit ćemo vam i vrijeme dok čekate, jer sjedite u našoj radnji, kaže brijačica šefica. O gospođo, zašto pričamo o vulgarnoj naplati, radujmo se jedni drugima. Mi smo dar jedno drugome, dar koji oživljuje ovaj dan. Gospođino lice oživio je iznenadni smijeh. Toliko je postala lijepa, jer je oživjela svoju zatomljenu dobrotu.
Divni, lijepi jesenski Zagreb. Živeći svoju bit, dijeleći sebe svima koje sam susretao svoj sam ruksak napunio osmjesima jesenskih dana, osoba koje su zaboravile koliko su lijepe, dobre i plemenite. »Govorite što vam je u srcu« kaže mi šjor Krasniqi čiji osmjeh nije napuštao njegovo lice na piru moje rodice Ines i njezinog supruga Nike iz Konavala.

Autor: 
Kategorija: 
Zadarski portali Zadarski portali
✇ Zadarski list

Izlemao me Fridrich Nietzsche

9. listopada 2019. u 13:25
Moždani udar
Friedrich Nietzsche

Ponekad ujutro navratim kod drage tete Tonke u saljskom portu. Mudra teta Tonka uvijek mi podari neku životnu priču natopljenu kompleksnim iskustvom radosti, tuga, briga, odbijanja, križeva. Jutros mi priča teta Tonka: - Jedan se čovjek stalno žalio Bogu kako nosi teški, najteži križ koji pritišće njegova ramena, koljena mu klecaju, stalno je glavom pognut sve do zemlje. Bog ga odvede u šumu punu križeva i kaže mu: »Biraj svoj križ«. Čovjek isproba prvi, drugi, treći križ i kaže: »O, ovaj i ovaj i ovaj je križ teži od mojega«. Naš čovo isproba sve križeve zaključujući kako je njegov križ najlakši od svih koje je isprobao. Najteži križ, moj je križ. Najteži križ tebi, tvoj je križ. Bježim li od svoga križa u kratkotrajna zadovoljstva zaborava i bjegova moj će me križ sustići, a u meni neće ostati ni trunka snage koja proizlazi iz moga esencijalnoga ja. Uzeti svoj križ, jer nema života bez križa, na svoja ramena znači uzeti u obzir sebe i svoju stvarnost i drugoga i stvarnost i slobodu drugoga. Kada se neminovnost križa umno procesuira, križ postaje dar. Što je teži dar je stvarniji, donosi mnogo plodova. Ako ostane koja dvojba dobro se je uputiti na Zadarsko sveučilište i u tamnim, dugim, hodnicima nabasati na prognanoga i prezrenoga Friedricha Nietzschea. Avaj, možeš staroga Friedricha tjerati od sebe, možeš sebe tjerati od sebe.
Negdje noću, zorom zaskočiti će te drugar Friedrichi reći ti: »Najjača želja u čovjeku jest želja za moći. Najjači pobjeđuju.« Hoću moć kako slobodno prihvatiti i nositi svoj križ neminovni i bitno povezan našim dolaskom na svijet. Hoću biti nadčovjek u sebi koji jučerašnju slabost ljudskosti, danas nadilazi jakošću čovječnosti. Lako je mudrog Friedricha krivo shvatiti, tumačiti i njime manipulirati. Ne biti nadčovjek nad drugima, nego iz dana u dan prerastati sebe. Nevjerojatno kako me ta misao čini slobodnim, a na duge staze sretnim. Hodnici zadarskog Sveučilišta tonu u tamu. Stari Friedrich bačen u zapećak sve tiše govori, sve teže diše. Umire li?
Nietzche je, gledajući iscrpljenog, klonulog, izranjavanog konja u Torinu doživio živčani slom. Stari Friedrich pun empatije prema slabijemu.

Autor: 
Kategorija: 
✇ Zadarski list

Koalicije i Miroslav Krleža

9. listopada 2019. u 13:16
ČETIRI KANTUNA
Miroslav Krleža

Čovjek kaže ovako:«U pozadini nasrtaja na Pupovca i SDSS je očito sve raširenije uvjerenje da je koaliranje H rvata sa Srbima sramotno, čak protuprirodno, što je gola laž jer iza njih je stoljetno iskustvo koaliranja o najvažnijim pitanjima.«
I po njemu je ova omraza protiv Srba narasla nakon učlanjenja Hrvatske u Europsku uniju. A posebna omraza je nastala ništa manje nego nakon onih po autoru oslobađajućih haških presuda onom mrskom najmrskijem imenu u Srba Ante u ovom slučaju Gotovina i Mladenu Markaču. Je reče čovik i ostade živ » pa jasno je da su spomenute oslobađajuće presude preplavile hrvatsku stranu uvjerenjem da su Srbi jedini krivi za ratne zločine devedesetih, pri čemu je samo racionalna manjina upozoravala da ako Gotovina i Markač nisu krivi za stotine pobijenih Srba POČETKOM i sredinom devedesetih, netko drugi jeste, a hrvatska DRŽAVA ne čini ništa da ih pronađe i kazni. Uz to »Kaže gospodin TAČNO; pojavile su se sasvim, odnosno vrlo uvjerljive analize; kojih analitičara da mi je znati da su Izraelci i Amerikanci – vidi čuda, valjda sudeći po presudnom glasu starog Hebreja. »Bili vrlo zainteresirani za ovakvu presudu jer vode toliko ratova pa da nisu htjeli reskirati da neki rigorozni po autoru standardi iz Gotovinine i Markačeve optužnice (preciznost topništva) budu primijenjeni i na njih. Da su ovakve analize lišene svakog nacionalnog predznaka.
A kako to gospon Čulić onda tumaći topničke standarde JNA i Četnika na Vukovar, Zadar, Osjek, Petrinju, Karlovac, na sva ona sela sagorjela, hrvatska sela, spaljena agresijom tih kokardaša i zvezdaša na puk hrvatski koji se samo branio. Jer gospodi Srbima nije bilo stalo do nikakve koalicije sa Hrvatima tada, onda, ni sada. Onda su oni koalirali s JNA, s tenkovima, vebeerovima, kasetinim bombama i sa svakom belosvetskom silom koja ih je ohrabrila da u roku od mjesec dana popale i pobiju što se da do Virovitice pa dolje do Karlobaga pobiti dalo... I oni su palili i žarili dokle su mogli stići. Ne znam koliko je mrtvih AGRESORA bilo u toj priči. Hrvata koliko ti duša oće... Vjerovatno što koalirati nehtjedoše... Evo kod nas u Zadru do Dračevca su mogli prići... Pa valjda im se onda tenk pokvario. Neka ga je golobrada hrvatska glava tvrdoglava usijana nesklona koaliciji dobrohotnoj zapalila. Prije toga, pobili mu suborce, Crkvu zapalili, grobove odvalili.. Izginula su djeca što grad su branila. Gotovo bez oružja. To se zvalo s Hrvatima koalirati... Samo nisu mogli drugačije nego paljenjem i ubijanjem to realizirati. Tako ti je kad te takvi ljube... Pamet od pustog koaliranja gube.. pa zapale ovo selo, ono selo. Ravnaju sa zemljom Islam, Paljuv, Pridragu, Zemunik, Murvicu, Benkovac.. Vranu.. do temelja svaku kuću.. crkvu samu.. do temelja.. Škabrnju... To bi bilo devedeset prve... Cijelu hrvatsku Bukovicu... Sve u ime koalicije šalju svake vele milicije... Arkanovce, Kninđe, Vukove, Ninđe... Ubijaju redom sve što radi koalicije stignu. A u Škabrnji pir koaliciji prave... Neke vješaju neke dave.. neke kolju. Neke oru. Na Nadinu, Lišanima, Vukšiču.
Toliko da još tisuću petsto Hrvata fali... Zovu ih nestali... A mogli su lepo TAČNO koalirati. Neg’ su budale Hrvatsku stali birati. Eto to koaliranje. Pitao bi vas za te dane gospodine Čulić... Koliko ono Agresora od Hrvatske ruke pa’ne. Te devedeset prve. Druge, treće. A koliko ono pobijenih radi nekoaliranja Hrvata ubijeno bi... Bili ste malo o tome progovorili. I koliko bi ih bilo da je je ono koaliranje prolazilo kako je krenulo. Kako je, rekli bismo mi Dalmatinci tilo... Bilo bi nas sve pobilo... Eto to je vaša muka... I sad biste vi s ovima bez ruku bez nogu, bez glave, mirno bez tenkića koalirali... A to što je Pupovac Hrvatsku s NDH izjednačio, to je normalno, očekivano molit ću lijepo.. taj nikad nije išao prema koaliciji na slijepo... Drage su čovjeku Hrvatske pare, a spreman je i za milodare...
Gospodine Čulić evo što o koaliciji ovoj vašoj stogodišnjom nadnevkom 2. lipnja 1916. u 20 sati pred sto tri godine napisa ljevičar, komunist Hrvat Miroslav Krleža. »Potočnjak i Supilo kratkovidni, a Svetozar Pribičević, čisti graničarski srbobranski mentalitet lojalnog kotarskog pristava«. Koja je to koalicija.. cijelo stoljeće i godina tri uvijek ista priča... Ako nećete Hrvati koalirati milom, bogme ćete Prosinačkim žrtvama, Ubojstvom u skupštini, Šestojanuarskom diktaturom, u tih 10 krvavih godina kao ih nazva Miroslav Krleža koalirati silom. E ovog puta nije tako. Pa makar to bilo kako ono rekoste Voljom Izraela i Amerike, nepravednom presudom u Hagu Gotovini i Markaču olako... Ako je to tako onda ljubim srcem svim i Ameriku i Izrael. A srbsko-hrvatske koalicije uvijek su bile kučine, laži i trice.

Kategorija: 
✇ Zadarski list

Pusti ga nek spi

9. listopada 2019. u 13:12
ČETIRI KANTUNA
Zadarski list/Arhiva
Pušite vitri, o vitri nevera i bonaca.. nosite glas.. bi je jedan put otočki bataljun.. rodi se.. živi je.. i umra za nas..

Zaburavi danas na rat, na onog ća pod škrilon spi. I ne pitaj ga di je bi i ća je lini. Ne pitaj ga. Pusti ga neg spi. Denisa. Milu. Danijela. Dragana. Neka spu. Na otoku svome. Rojenu Škoju. Vidiš da u portu segutra restu svitla ta na dritin ćimpresima. Ka na idrima. Znaš neću ti kazati da san vam se doša pokloniti. Golo srce na dlanu vam nositi. S vami onu trubu minut tišine podiliti. Eto tako proliću lita, dvadeset osan je pasalo. I dira me ona sita. Gorčinon masline i sol se okun cidi.. ni da plačen. Ma eto kad vas se sitin. Gledan kako galeb ka terafermi u mrklini gre. I mislin na vas.. mislin na tebe.. Bi je jedan put bataljun. Bili su ljudi. Postrojeni namo u Kale, Sa svun snagon bodula.. sa snagun mora bure i juga i vire. Mokra lica grizenog potom i soli parili su ka da su od srca samo sačinjeni..parili su Goli. Bi je jedan put otočki bataljun. Kako sićanje boli. Ljut. Lip ka sloboda, ka trabakul na valu. Jači od i jedne nevere.. jači od straja, mižerje jada Onoga.. Jači od Imena svoga. Od brata rojena. Hodi je namo di ga je sudbina nosila, s provon se svojon u tilo dušmansko zabi.. ni svoje ni žali.. ni namo kad su do Poličnika.. arivali.. ni nisu se boduli dali. Tuka se bataljun. I kad ga je u Visočanin raketalo. Na Bokanjcu bombardalo.. kad su komadi mesa čovičjega božjega okolo letili. Nesritni bili.. Ka crveni tići. Mora je bodul stići.. gaziti.. Ići.. Bi je u toj priči... kad glavu čovik ni moga dići. Kad dani su parili dugi dugi.. a noć još duža trajale...... Kad se na nebo beštimalo. Kad se ni znalo oćeš li svanuti ili ćeš otegnuti... ni sta.. provon se naprid gura.Trećega je sičnja one zime kad teklo je caklo ka nika rika, a čovik vika.., a krovi od kuć goreći put senjali. Žena starica je prid pragon ležala.. movila se ni.. četnik je ubi... Namo su u Sovare boduli arivali. I ni dušman ondar proša.. Bataljun Miovila sveca. Bi je namo. Ni bi sam.. bi je namo Sveti Ivan.. ni se da.. Naviga je lip ka čelik... Svuder je grea.. di potriba je ljuta bila.. di dušmanska noga je Rvacku gazila.. palila.. čeljad ubila.. svuder je bataljun bi.. i ni se ničeg ča ućinija je, srami.. kroz Zemunik.. Šariće, Smrdelj na Gradinu.. traži je brod taj svoju sudbinu.... i sad mu je u moždanin ona slika Kraljice Mira.. na deset tondini samo zvonik je sta.. ma ni on ni bataljun ni pa. Ni kad su ga probili.. kad su Milu u Maslinici namo gori mitraljom izrešetali.. Na cesti u kamionu je pa, ma ni sta.. Denisa kad su ubili, kad mu je geler po glave na Glavici Ražovljovoj odni.. namo je bataljun bi.. i idri idri... Ni se da.. ni sta.. Idrija je bataljun s barijakom svojin na vitru raštracanom. Od gozija pokidanon.. S ljubavi u komadin skupljenon... u krvi šivanom. Kroz neveru. Buru crnu. Kroz Pridrage, Novigrada zdraću.. i krvi Danijelovom zagrljenu skraću... kroz fortunale.. Idrija je bataljun i unda kad se činilo da nikog živog nima, da je sve šparilo... Nestalo.. Kad je Dragana ubila na Velebitu mina.. kad činilo se da je bonacalo.. ma kad se samo činilo samo veslao.. Kako ove grobe koje toliko volimo opivati. Kako ta četiri groba oplakati. Četiri groba na škoju sama.. četiri brata lipa ka cviće.. ljubavlju profumana.. Pod čimpret driti ča leže.. Sa vitrima, dugin vitrima mora. Pušite vitri, o vitri nevera i bonaca.. nosite glas.. bi je jedan put otočki bataljun.. rodi se.. živi je.. i umra za nas.. Visoko stoji na Suncu obasjan u povisti škoja.. Rvacke i domovine boja. I zvonidu u gloriji njegovoj sve crikve naše. Luncjaju.. i nikon ga ne daju.. U radosti duša Njegova piva.. Uskrsao je postroj bataljuna.. uskrsla je Riva. Slava tebi grobe Lukoranski, tebi Slava grobe Sutomiški, tebi Saljski grobe tako mladi, tebi grobe Zadra grada.. radi vas Hrvatska postoji.. radi vas postoji nada.. Slava Bogu na visini.. i našoj Domovini. Jesen je jućer na škoju bila. Maslina je jopet posli kiš ovih rodila. I jopet za kočon teko galebi.. nebi li čagod čapali. S mirom sanjara, svami braćo osta san u tišini seve dok niki mulac kamik ni u more hti.. I ja rečen sebi.. Ipak će nas fala vami, ipak će nas biti.

Kategorija: 
Zadarski portali Zadarski portali
✇ Antena Zadar

Prosvjedni performans “Sluškinje ustaju” danas ispred zadarskog Sveučilišta

9. listopada 2019. u 14:55

Nastavljaju se reakcije na najavljenu promociju knjige “Pobačaj – drama savjesti” na zadarskom Sveučilištu.

Platforma za reproduktivna prava tako je najavila kako će danas, 9. listopada 2019. godine u 18:30 sati ispred Sveučilišta u Zadru održati performans “Sluškinje ustaju” povodom predstavljanja knjige “Pobačaj – drama savjesti” dr. sc. Tončija Matulića.

 

 

✇ Grad Zadar

OBAVIJEST: Odluka o raspisivanju izbora za članove vijeća mjesnih odbora Grada Zadra, Jazine I, Premuda i Silba

9. listopada 2019. u 14:12
  Izborno povjerenstvo mjesnih odbora Grada Zadra Kl: 013-01/19-03/03 Ur.br.: 599-19-1 Zadar, 9. listopada 2019.     O B A V I J E S T   Gradsko vijeće Grada Zadra donijelo je Odluku o raspisivanju izbora za članove vijeća mjesnih odbora Grada Zadra, Jazine I,...
Zadarski portali Zadarski portali
✇ Antena Zadar

Objavljujemo imena dobitnika ulaznica za The Chemical Brothers u Domu sportova

9. listopada 2019. u 13:40

The Chemical Brothers 12. listopada nastupaju u Domu sportova.

Jednom od najutjecajnijih imena elektroničke glazbene scene ovo je ujedno i premijerni nastup u Zagrebu.

Velika turneja “No Geography”, kojom promoviraju istoimeni album uključuje svjetske festivale, od Meksika do Australije, preko Glastonburyja u Velikoj Britaniji do Fuji festivala u Japanu, a koncertna postaja bit će i Zagreb, i to uoči velike završnice u O2 Areni u Londonu!

Antena Zadar vodi te na ovaj koncertni spektakl. Dijelili smo čak 20 ulaznica!

Dio njih darovan je preko radijskog etera.

Preko portala dijelimo 12 ulaznica (6×2).

Dobitnici su:

Martina Knežević plus pratnja

Maja Karlović plus pratnja (poklanja za Mario Lalin)

Antonia Stanković plus pratnja 

Luka Perinčić plus pratnja 

Goran Belko plus pratnja 

Ana Gjergja plus pratnja 

Vaša imena biti će zapisana na ulazu u dvoranu. Dođite s osobnim iskaznicama i dobro se zabavite!

✇ Antena Zadar

Počinje južina i veliko zatopljenje, Vakula najavljuje obaranje rekorda

9. listopada 2019. u 13:19

Nakon jučerašnjeg svježijeg dana, danas nas očekuje južina, naoblačenje i osjetno zatopljenje. Ponegdje će biti i kiše, koja će biti češća od sutra zbog čega će sutrašnji dan biti hladniji.

Ipak, već od petka slijedi novo zatopljenje koje će, kako javlja Zoran Vakula u prognozi za HRT, biti dugotrajnije i osjetnije. Dodaje kako će sljedećih drugih deset dana listopada biti iznadprosječno toplo, u mnogim mjestima kao rijetko kada u povijesti mjerenja tog dijela godine.

Sunčan dan uz jugo

Prognozu za danas i sutra pripremila je Dunja Plačko-Vršnak, dipl. ing. iz Službe za vremenske analize i prognoze DHMZ-a.

“U srijedu će u Slavoniji, Baranji i Srijemu prevladavati sunčano uz slab, poslijepodne do umjeren jugozapadni i južni vjetar. Jutarnja temperatura između 5 i 7°C, a najviša dnevna oko 21°C.

U središnjoj Hrvatskoj pretežno sunčano uz postupni porast naoblake prema kraju dana, a navečer povremeno kiša, najprije uz granicu sa Slovenijom, a u noći i drugdje. Zapuhat će umjeren, mjestimice i jak jugozapadni vjetar. Jutro osjetno toplije nego u utorak, a najviša dnevna temperatura oko 22°C.

Podjednaka i na sjevernom Jadranu, dok će u gorju biti od 15 do 19°C, pri čemu će jutro također biti osjetno toplije nego u utorak. U početku će biti djelomice sunčano, a jače naoblačenje će najprije zahvatiti sjeverni Jadran i Gorski kotar. Kiše može biti već prijepodne, ali je glavnina vjerojatnija navečer i u noći. Vjetar umjeren, u gorju povremeno i jak jugozapadni, a na Jadranu će puhati umjereno do jako jugo, uz umjereno valovito i valovito more.

Na srednjem i južnom Jadranu te u unutrašnjosti Dalmaciji pretežno sunčano, povremeno uz umjerenu naoblaku. Zapuhat će umjereno do jako jugo. Najviša dnevna temperatura između 21 i 23°C”, prognozirala je za HRT.

Novo zatopljenje od petka

U četvrtak je pak moguća kiša te oblačnije i hladnije vrijeme, dok nas od petka očekuje novo zatopljenje.

“U četvrtak u unutrašnjosti jutro još toplije nego u srijedu, uz pretežno oblačno vrijeme, povremenom s kišom. Krajem dana sa zapada slijedi djelomično razvedravanje. Od petka uglavnom suho i barem djelomice sunčano, ujutro uz mogućnost za mjestimičnu kratkotrajnu maglu te postupno toplije.

Na Jadranu u četvrtak promjenljivo s kišom, često u obliku pljuskova s grmljavinom, češćim na sjeveru i jugu. Od petka pretežno sunčano i malo toplije. Jugo će u četvrtak postupno okrenuti na jugozapadnjak, a navečer će na sjeveru zapuhati bura koje će biti još i u petak. Zatim će vjetar biti uglavnom slab., prognozirala je za HRT Dunja Plačko-Vršnak, dipl. ing. iz DHMZ-a.

❌