Zadarski portali Vijesti iz Zadra

Na tržište stižu prva vina iz obnovljenog vinograda Leonarda da Vincia

10. prosinca 2019. u 19:00
Što je pio najveći renesansni genij i jedan od najvećih genija u povijesti čovječanstva pred preko 500 godina
Leonardo da Vinci dobio je vinograd 1499. kao naknadu za svoje čuveno djelo "Posljednja večera", tik uz dominikanski samostan u srcu Milana, od Lodovica, Il Mora, Sforze, a obnovljen je 2015. uz Expo u Milanu, da bi sad krenulo prvo vino s čijim se cijenama još ne barata
DECANTER
Vinograd Venissa na otoku Mazzorbo u Veneciji prije poplave

Jedna od novih objava na čuvenim vinskim portalima, a mi je prenosimo parafrazirajući Decanter, glasi: "Leonardo da Vinci vino" ponovno je stvoreno u središtu Milana!
Talijanska vinarija proizvela je prva vina iz vinograda u središnjem Milanu koja ima povijesne veze s Leonardom da Vincijem, a boce se pripemaju za prodaju putem aukcije, ovih dana, a o cijenama nema nagađanja.

Divna priča o vinu Leonarda da Vincija

Priča je pokrenuta 2015. godina, a od ove godine moći će se i - piti!
Vraćajući se u 2015. čitamo tadašnje značajne naslove a jedan kaže: Turisti mogu posjetiti obnovljeni vinograd Leonarda da Vincija.
Tada su talijanski istraživači ponovno zasadili vinograd u središnjem Milanu, za koji se vjerovalo da je nekoć pripadao Leonardu da Vinciju, i planirali ga otvoriti za javnost. Tim koji je uključivao vodećeg talijanskog vinskog kritičara i enologa Luca Maronija proveo je nekoliko godina identificirajući korijenje vinove loze otkopane na lokalitetu u središnjem Milanu, u tlu Casa degli Atellani, u blizini crkve Santa Maria delle Grazie.
Potsjećamo crkva Svete Marije Milostive je slavna crkva dominikanskog samostana u Milanu, koja je upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. Crkva je slavna zbog murala (zidne slike) "Posljednje večere" Leonarda da Vincija, koja se nalazi na zidu samostanskog refektorija.
Prema poljoprivredno znanstvenom društvu Confagricoltura, Leonardo da Vinci dobio je vinograd 1499. godine na dar od Lodovica Il Moro, također poznatog kao Lodovico Sforza, u zamjenu za sliku Posljednja večera.
Iako je Leonardo umro samo 20 godina kasnije, sam je vinograd navodno preživio gotovo 450 godina, a uništen je 1943. godine savezničkim bombardiranjem tijekom Drugog svjetskog rata. Confagricoltura je tada najavila da će vinograd i vrt biti ponovno otvoreni za javnost od svibnja, da bi se poklopili s milanskim domaćinstvom međunarodne kulturne izložbe Expo 2015. u kojoj je hrana i kultura hrana i pića imala istaknuto mjesto.
Zahvalila je tada išla Fondaciji Vine Portaluppi, sadašnjim vlasnicima imanja, kao i akademskom timu sa Sveučilišta u Milanu, koji je vodio vinski genetičar - stručnjak za DNK vina, Attilio Scienza. Novine Telegraph izvijestile su tada da će zasađena vinova loza proizvoditi grožđe Malvasia di Candia, sortu za koju se vjeruje da potječe s Krete, a Veneciju su je donijeli u današnju Italiju.

Unutar muzeja 'Vigna di Leonardo' u središnjem Milanu

Otprilike 330 boca 'vina Leonardo da Vinci' napravljeno je od berbe 2018. godine, rekao je Giovannella Fugazza, suvlasnik vinarije Castello di Luzzano, za Decanter.com.
Vinarija Castello di Luzzano proizvela je vina iz specifičnog klona Malvasije di Candia Aromatica, posađene 2015. godine na istom mjestu u Milanu, gdje se vjeruje da je Leonardo da Vinci nekada posjedovao vinove loze iste sorte grožđa.
Vino, koje je provodilo vrijeme u velikoj terakotskoj amfori prije punjenja u proljeće 2019. godine, proizvedeno je u partnerstvu s tvrtkom La Vigna di Leonardo, organizacijom koja sada vodi muzej na mjestu vinograda.
Neke boce berbe 2018. godine postavljene su na aukciju koja ide kroz koji dan odnosno u ovom prosincu, iako precizni detalji prodaje nisu dostupni.
Inače Castello di Luzzano izabran je za proizvođača vina jer je stoljećima radio s Malvasijom di Candia,
Stvaranje vina označava posljednje poglavlje dugogodišnjeg projekta u kojem su sudjelovali vinski stručnjaci, znanstvenici za grožđe i druge zainteresirane strane.
Ne treba posebno naglašavati kako je Leonardo, slikar Mona Lise i poznat po radovima u inženjerstvu i znanosti, također je bio zaljubljenik u vino, uostalom kao svaki pošten renesansni čovjek.
Trebalo je ekipi istraživača i vinskih stručnjaka i 11 godina da lociraju i ponovo uspostave vinograd.

Malvasia di Candia i malvazije

Luca Maroni, talijanski vinski stručnjak, igrao je vodeću ulogu u kasnijoj misiji iskopavanja nalazišta kako bi se otkrilo je li ijedan korijen vinove loze preživio. Nedavno je objavio knjigu 'Leonardo da Vinci i vino'.
U ekstraktu poslanom na Decanter.com Maroni opisuje mukotrpnu misiju identificiranja ostataka loze otkrivenih tijekom iskopavanja, a zatim i potragu za preživjelim klonom koji je bio što je moguće bliži izvorniku.
Nakon što su identificirali malvaziju di Candia Aromatica, Maroni i istraživači tragali su za pravim klonom u području Piacenze, jugoistočno od Milana. "Imali smo veliku sreću", rekla je genetičarka Serena Imazio, sa Sveučilišta u Modeni, nakon što joj je predsjednik DOC-ove zone Colli Piacentini uručio klon koji je udovoljio zahtjevima tima.


»Otprilike 330 boca 'vina Leonardo da Vinci' napravljeno je od berbe 2018. godine,

Giovannella Fugazza, suvlasnik vinarije Castello di Luzzano

Profesor Attilio Scienza, genetičar vinove loze sa Sveučilišta u Milanu, vodio je pretragu, a na projektu je radio i Rodolfo Minelli.
Pomogla im je obitelj Castellini, koja posjeduje kuću Atellani na mjestu izvornog vinograda na adresi Corso Magenta 65, na zapadnom rubu središta grada.
Malvasia di Candia naziv je i za vrstu grožđa kao i antički vinski stil koji dolazi sa Krete - zvane u doba Mletačke republike Kandija (Candia), koja je njome stoljećima vladala, a i vodila za nju teške bitke s Otomanskom carstvom (Kandijski ratovi nama značajni jer su paralelno vođene bitke i ovdje, a i jer je kupudan paša (zapovjednik flote) u bitci za Kandiju bio Jusuf Mašković).
Većina današnjih ampelografa vjeruje kako široka porodica malvazija (malvasia) izvorno potiče upravo sa Krete iz davnih vremena odakle se raširila svijetom.
Ime "Malvasia", pak dolazi od Monemvasia, srednjovjekovne i renesansne bizantinske utvrde na obali Lakonije, a koju su Mlečani zvali "Malvasia"; a čija je luka bila trgovački centar za vina proizvedena na Peloponezu i dijelu Cikladskog otočja. Kroz ta vremena Venecija je toliko profitirala u trgovanju "vinima Malvasie" da su trgovci vinom u vinarijama po Veneciji svoje trgovine zvali Malvasie (kao sinonim za vinarije, točione i sl.

Malvasie

Venecija je toliko profitirala u trgovanju "vinima Malvasie" da su trgovci vinom u Veneciji svoje trgovine zvali Malvasie

Aque alte ugrozile venecijanski povijesni vinograd

Nedavna najgora plima u pola stoljeća razorila je Veneciju i uz ostalo poplavila poznati Venissa vinograd na otoku Mazzorbo - gdje se uzgaja posljednja preživjela parcela autohtonog grožđa Dorona - prekrivši ga s više od šest stopa razorne, slane vode.
Najveća poplava ikad ona iz 1966. dosegavši 194 cm (ova zadnja 187 cm) uništila je veći dio venecijanske poljoprivrede i izbrisala 2.500 godina vinske industrije. Sve do 2002, kada je Gianluca Bisol otkrio pregršt preživjelih loza sorte Dorona na otoku Torcello. Osobno se rado sjećam gotovo pustog Torcela i ne čudim da su tamo uz bizantsku čuvenu crkvu i Atilin tron i vrt sa grožđem jednog od posljednjih stanovnika našli i ovo zlatno grožđe značajno za povijest Venecije. Obitelj Bisol koja stoljećima uzgaja Prosecco u regiji Veneto zaslužna je za o(p)stalo. Oživjeli su ovo drevno grožđe i tradiciju venecijanskog vinogradarstva zasadivši mali vinograd od 2 ha u laguni na mirnom otoku Mazzorbo. Berba 2019. za Venissu kako se zove vino od Dorone, je bila deseta, a tek se čeka otkriti da li i zadnja. Makar su se vinogradi vinove loze Dorona stoljećima prilagođavale slanim uvjetima, generalni direktor Venisse Matteo Bisol rekao je da sigurno neće znati je li njihov vinograd preživio, do proljeća.Utješno je što se ovaj put voda počela povlačiti nakon nekoliko sati dok je 1966. trebalo čekati danima.

Vino je to koje je venecijansko plemstvo pilo prije 500 godina, a za što treba znati da je Venecija dobivala vina iz cijelog tada dohvatnog svijeta i svih regija Italije, pa se baš venecijansko vino cijenilo kao delicija isključivo u aristokratskim domovima.

Kategorija: 

Umorno kršćanstvo

10. prosinca 2019. u 18:00
Moždani udar

 

Je li došao Mesija?« – upita mladi učenik rabina. Stari rabin otvori vrata balkona i pokaže mu svijet: »Vidiš, ljudi još ratuju, gladni umiru, svugdje caruje nepravda. Ne, Mesija još nije došao.« – odgovori rabin.
»Je li došao Mesija?« upita ministrant starog seoskog župnika. Župnik otvori prozor i pokaže ministrantu svijet. »Vidiš ljudi još ratuju, gladni umiru, svugdje caruje nepravda. Da, Mesija je došao, ali ljudi ga ne upoznaše.« odgovori stari župnik.
Mesija je došao, a kršćanstvo, Crkva se ponaša kao da još nije došao Mesija koji je Isus Krist. Čemu se jadati zbog vanjskog obilježavanja Adventa. Ljudi se muče, neka ljudi zarade.
Mesija, Isus Krist je došao, ‘prošao zemljom čineći dobro’, a kršćanstvo je kao ošamućen boksač koji se pridržava konopcima ringa. Zašto je kršćanstvo, Crkva tako stara, umorna i nervozna? Zašto Crkva kojoj je glava Mesija, Isus Krist, a duša Duh Sveti, teško diše i živi kao na respiratoru? Možda zato što je više sebi glava, a manje joj je Isus glava. Možda zato što se formalno i ljuto, nametljivo i neotmjeno davi u svojim floskulama, teškim i promašenim riječima koje se drže spasenskima, a ne Riječ koja je Isus Krist, kojima je stalo do moći i prestiža, a ne do čiste vjere i djelovanja Duha Svetoga? Možda zato što poput muzeja u Dresdenu zatvara svoja vrata čuvajući propadljivo blago? Možda zato što se je Crkva ukopala u rov oholosti. U drugom je rovu svijet koji joj sve više postaje neprijatelj umjesto saveznik u dijalogu istih? Možda zato što mi Crkva mislimo kako smo vlasnik Boga, kraljevstva nebeskoga i Evanđelja? Umorno je kršćanstvo, umorna je Crkva, zar ne? Kopni, kao da nestaje, kao da svijetu više nije važna.
»Kraljevstvo Božje je tu u vama i među vama.« – kaže Glava, Isus Krist. U svim ljudima i među svim ljudima.
Zamislite, Glava Crkve je Isus Krist, Kralj Kraljeva, a mi Crkva pohlepno žudimo za malo moći, prestiža, čašom šampanjca na uglađenim diplomatskim balovima, aplauzom, konspirativnim dogovorima s političkim i intelektualnim moćima. Neugodno mi je, moja draga Crkvo. »Vrijeme je kratko!« Nisi gospodar, sluga si beskorisni, draga Crkvo. I ja kao dio tebe.
Neka glava bude Glava, Isus Krist. Draga Crkvo, mali Isusići, jer Isus se je Krist poistovjetio sa najslabijima i najugroženijima. stoje ispred vratiju. Otvori ih. Mali Isusići u izbjeglicama, u siromašnima, marginaliziranima, bez moći, bez bankovnih računa. Živa, sirova riječ, Isusa Krista, Glave, ljekovita je, bitna, za njom, i samo za njom čezne ljudsko srce. Mali Božić, tvoj je Kralj. ‘Njemu jedinomu služi i njemu se jedinomu klanjaj’, draga Crkvo.

Autor: 
Kategorija: 

Prikaz bespomoćnosti pojedinca suočenog s bolešću i gubitkom

10. prosinca 2019. u 17:45
Izložba fotografija Matka Meštrovića u Gradskoj loži
Prikazom bolničkih hodnika, podruma, čekaonica, soba i kreveta lišenih ljudske prisutnosti, autor se suočava s vlastitim stanjem uslijed bolesti, a potom i smrti voljene osobe
Matko MEŠTROVIĆ

 

U Gradskoj loži u Zadru predstavljen je ciklus fotografija Matka Meštrovića Gostinska kuća. Inačica je to nepotrebnog engleskog naziva The Guest House. Izložba je zaključak ciklusa izložbe IV. bijenala hrvatske mlade fotografije, održane u listopadu prošle godine u galeriji Kapetanova kula u Zadru. Tad se petnaest autora i autorica, biranih od strane stručnog žirija, predstavilo s fotografijama na temu Refleksija. Jedan od nagrađenih autora Matko Meštrović s ciklusom fotografija The Guest House. Gostinskom sobom interpretira iskustva traume bilježenjem bolničkih interijera, ali bez pacijenata, sestara liječnika i onih koji bolnicu napučuju u vremenima posjeta.
Prikazom bolničkih hodnika, podruma, čekaonica, soba i kreveta lišenih ljudske prisutnosti, autor se suočava s vlastitim stanjem uslijed bolesti, a potom i smrti voljene osobe. Kolažiranjem prostornih sekvenci, prikazana je zamućena percepcija okruženja, nastala osjećajem bespomoćnosti pojedinca suočenog s bolešću i gubitkom. Njegova lutanja bolničkim interijerom prenijela su sliku mentalnog stanja uslijed traume smrti. Učinio je to snimajući nepovezane bolničke prostore, od šok-sobe, čekaonica do zabačenih bolničkih podruma. To njegovo putovanje beskonačno je traganje za zaključcima bez očitog izlaska ali kroz pokušaj prihvaćanja nove stvarnosti.
Matko Meštrović rođen je 1998. u Bjelovaru. Student je na Akademiji za likovnu umjetnost oblikovanje, smjer fotografija, u Ljubljani. Fotografijom se počinje baviti 2010. unutar djelovanja Fotokluba Bjelovar i Hrvatskog fotosaveza. Već kao mladi autor dobio je nekoliko važnih priznanja, kao što je brončana medalja na FIAP-u 2013., a 2016. primio je i nagradu Hrvatskog fotosaveza za mlade autore starosti do 21. godine.

Kategorija: 

Od pčela bismo trebali učiti kako raditi i živjeti

10. prosinca 2019. u 16:30
Željko Guzić priča koliko ga pčelarstvo oplemenjuje
Pčele oplemenjuju čovjeka. Kada gledaš kako organizirano i vrijedno rade i stvaraju, ne možeš ostati onaj isti kakav si bio ranije, objašnjava pčelar, nadodajući, kako se od tih malih vrijednih stvorenja može puno toga naučiti, a ponajprije kako misliti i brinuti o drugima
Arif SITNICA
Željko Guzić, počeo je s tri košnice, danas ima 60 i ponosan je na svoj med

O pčelama Željko Guzić nije znao ništa drugo osim da su vrijedne i da stvaraju med, koji je jako zdrav, a koji je i njemu pomogao.
Nje ni pomišljao da će se ikada u životu baviti pčelarstvom, sve do presudne 2002. godine kada je došao kod prijatelja koji je imao pčele i kod kojeg je nabavio svoje prve rojeve.
Kako je vrijeme prolazilo, tako je povezanost između Željka i pčela postaja sve jača. On svoj život, kako kaže, bez njih više ne bi mogao zamisliti.

Ljubav prema pčelama jača od uboda

- Pčele oplemenjuju čovjeka. Kada gledaš kako organizirano i vrijedno rade i stvaraju, ne možeš ostati onaj isti kakav si bio ranije, objašnjava ovaj zadarski pčelar, nadodajući, kako se od tih malih vrijednih stvorenja može puno toga naučiti, a ponajprije kako misliti i brinuti o drugima.
Pčele su jednostavno fantastične. Kada bi ljudi po njihovom primjeru živjeli, društvo bi bilo puno sretnije jer bi nestalo pohlepe, a odgovornost prema svom bližnjem bi postala normalna pojava. One znaju svoju hijerahiju koju poštuju, kaže Željko kojeg rado zovu i šapteč pčelama.
- One su organizirano blago. Kada stigne zima onda im se u košnicama ostavi 15-ak kilograma meda kako bi se imale čime prehraniti, priča pčelar, pojašnjavajući njihov lanac hranjenja koji je posebno zanimljiv, jer prva pčela koja na medu spava ona preko drugih pčela doda zadnjoj med, jer ta zadnja grije sve druge pčele kako bi mogle preživjeti, a to je vrlo humano i poučno.
Željko je počeo sasvim skromno, sa svega tri košnice, a danas ih ima čak 60. U početku bez iskustva, ali s velikom voljom i upornošću kroz druženje s drugim pčelairima i literaturom o pčelarstvu, shvatio je da se ipak najviše može o ovom poslu naučiti u suživotu s njima. Ubadale su njega pčele, i bilo je tu svakavih situacija, ali nikada mu nije palo na pamet odustati od ovog lijepog posla, jer bi to značilo odustati od ljubavi.
- Bio je jedan slučaj, kojeg se dobro sjećam. Zajedno sam s troje prijatelja selio košnice iz Srba na Velebit i prilikom iskrcavanja prosule su nam se dvije košnice. Sigurno smo imali po 40-ak uboda svaki, ali ja nisam ništa osjećao, ispričao je Željko, nadodajući kako je adrenalin kojeg stvara ljubav prema ovom poslu jači od svakog uboda.

Pčele danas masovno nestaju

Kada se dovedu na pašu, pčele letačice odlaze po nektar i donose ga radilicama koje ih čekaju u košnicama. Prilikom traženja cvijeta ni jedna pčela ne zaluta, i svaka se vrati na svoju adresu i preda nektar na obradu i tako nekoliko puta.
- Pčele ne mogu zalutati. Nije se nikada dogodilo da su otišle na pašu, a da se nisu znale vratiti u svoju zajednicu. One se odlično orijentiraju, zahvaljujući snažnim fotoćelijama uz pomoć kojih sve dobro memoriraju, pojasnio je pčelar.
Ova vrijedna bića, za koje Željko nikada ne kaže da ugibaju, već da umiru, imaju svoj prirodan slijed. Pčele žive najduže šest mjeseci nakon čega dolaze nove, krajem siječnja i tako se ciklus ponavlja. Međutim, problem je što pčele danas masovno nestaju i takva situacija može dovesti u pitanje i opstanak čovječanstva.
- Da nema pčela pet godina i čovjek bi nestao. Bez njih nema života, naglasio je Željko, uz pojašnjenje kako živimo u vremenu kada pčele masovno umiru, jer ima jako puno otrova u sredstvima za prskanje vinograda koja prije nisu bila toliko opasna.
Najgora bolest u zadnjih 30 godina je varoa i nju ako se ne izliječi, dolazi do ugibanja cijele zajednice.

Kako se liječe?

- Briga o pčelama je obavezana i ako se varoa ne identificira i ne izliječi na vrijeme ona ubije cijelu zajednicu jer pčele koje ostanu u prirodi ne mogu opstati za drugu godinu pa su posljedice katastrofalne, brižno objašnjava pčelar.
Kada se pčela razboli, ne vodi se veterinaru, ali zato je angažiranost oko pčelara jako bitna. Izlječenje pčele ovisi o bolesti i koliko je ona uznapredovala.
-Varoa koju sam maloprije spomenuo je najgora, ali se može izliječiti. Međutim, da bi pčela ozdravila, pčelar mora biti dosljedan u postupku liječenja i redovno davati lijekove koji su uglavnom na bazi kapi, priča Željko, opisujući postupak u kojem se štapići od tvrđeg kartona stavljaju u Amitraz tekućinu i kad se dovoljno natope, stave se između okvira košnica gdje se pčele razmnožavaju.
Pčelar Željko rado priča o svom pozivu koji je njega pronašao i oplemenio i poziva sve ljude koje pčelarstvo privlači da se slobodno i bez straha počnu baviti ovim poslom.
- Zna biti naporno, ali sva ona ljepota koja se doživi u radu s pčelama, znajući da je njihov produkt med koji je znači zdravlje, sve one poteškoće, padnu u zaborav. Pčelarstvo povezuje ljude i uči ih humanosti, a to je ono što vrijedi, zaključio je Željko.

LANAC

Prva pčela koja na medu spava, preko drugih pčela doda zadnjoj med jer ta zadnja grije sve druge pčele kako bi mogle preživjeti, a to je vrlo humano i poučno

Kategorija: 

Na Silbi se ne mogu dogovoriti tko će voditi Mjesni odbor

10. prosinca 2019. u 14:00
Ovog tjedna pokušaj konstituiranja vijeća
Problem je u tome što niti jedna kandidacijska lista nije osvojila natpolovičnu većinu glasova te se moraju dogovoriti tko će koga podržati svojim glasovima, s obzirom da su liste Geralda Baranovića i Diane Klanac dobile po dvoje vijećnika, a Reformisti jednog
Županijska lučka uprava Zadar
Silba očekuje konstituiranje mjesnog odbora, nakon izbora na koje je izašao relativno velik broj birača

Prošlo je mjesec dana od održavanja izvanrednih izbora za mjesne odbore, no kandidati sa Silbe još se nisu dogovorili tko će voditi ovo mjesto. Naime, 10. studenog mještani Jazina I i Silbe birali su svoja rukovodstva, što je bilo osobito važno Silbenjanima, s obzirom da su već godinama bez predsjednika Mjesnog odbora. I dok su se vijećnici Jazina I brzo uspjeli dogovoriti te već imaju svojega predsjednika, nositelji lista sa Silbe već mjesec dana ne mogu se usuglasiti oko izbora čelne osobe mjesta.
Problem je u tome što niti jedna kandidacijska lista nije osvojila natpolovičnu većinu glasova te se moraju dogovoriti tko će koga podržati svojim glasovima. Naime, Nezavisna lista Geralda Baranovića dobila je najveći broj glasova, 38,96 posto, odnosno dva mandata, lista Diane Klanac 33,77 posto i također dva mandata, dok je lista Narodne stranke reformista koju je predvodio Nenad Burić dobila 27,27 posto podrške birača ili jedan mandat.

Treba gledati interes mještana

Iako je Baranović možda i vjerovao kako će, kao kandidat s najvećim brojem glasova, dobiti potporu ostalih lista, situacija je ipak sasvim drugačija. Dosad se nisu uspjeli usuglasiti, a prvi pokušaj konstituiranja Mjesnog odbora slijedi im ovoga tjedna. Silbenjanima ostaje za nadati se kako se neće ponoviti ista situacija kao s Mjesnim odborom Poluotok koji se, nakon kvartovskih izbora prošle godine, konstituirao tek iz trećeg pokušaja.


38,98 posto je na izborima na Silbi dobila lista relativnog pobjednika, Nezavisna lista Geralda Baranovića, što joj je donijelo dva od ukupno pet mandata


Naime, uoči konstituiranja MO-a Silba razgovarali smo s nositeljem liste koja je osvojila najviše glasova, Geraldom Baranovićem, no priznao nam je da se još nisu dogovorili oko toga tko će voditi Silbu. Vjeruje kako će se uspjeti dogovoriti na samoj konstituirajućoj sjednici, što je najbolja opcija za svih, osobito za mještane. Jučer smo razgovarali i s Reformistima, no i oni kažu kako konkretan dogovor još nije postignut.
Predsjednica županijskih Reformista, Vesna Sabolić, pojasnila je jedan intrigantan prijedlog kojega je već prezentirala nositeljima ostalih lista, a po kojemu bi se predsjednici Mjesnog odbora rotirali, ovisno o tome tko je dobio najviše glasova.

Prijedlog Reformista

- Naša je proporuka kolegama iz ogranka na Silbi da poštujemo koalicijski sporazum i idemo u koaliciju s HDZ-om, no o tome će ipak odlučiti naši članovi na terenu, tako da odluka još nije donesena. Ipak, vjerujem da će se uskoro dogovoriti, ponajprije zbog interesa mještana. Predložili smo im da prihvate naš prijedlog po kojemu bi nositelj svake liste vodio Mjesni odbor godinu dana, a najprije bi ga preuzeo onaj tko je osvojio najviše glasova. Tako bi svi sudjelovali u poslovima Mjesnog odbora, no još uvijek ne znamo hoće li ostali vijećnici prihvatiti tu ponudu. Dvije nezavisne liste imaju po dvoje vijećnika, mi jednog, ali im preporučamo da pokušaju naći model sa svih petero vijećnika. Dogovor je osobito važan jer je riječ o otočnom mjesnom odboru, pa se kandidati ne bi trebali opterećivati politikom, već prije svega gledati interes mještana. A znamo kako je otočanima teško, pogotovo onima na udaljenijim otocima, ističe Sabolić.


»Još se nismo dogovorili oko toga tko će voditi Mjesni odbor Silba. Vjerujem kako ćemo se uspjeti dogovoriti na samoj konstituirajućoj sjednici, što je najbolja opcija za svih, osobito za mještane

Gerald Baranović, nositelj NL

Kandidatima sa zadnjih izvanrednih izbora za Silbu doista je u interesu već na prvoj sjednici, koju vodi predstavnik Upravnog odjela za gradsku samoupravu i opće poslove, konstituirati svoj mjesni odbor. Iako se ni mjesec dana nisu uspjeli dogovoriti tko će biti predsjednik ili predsjednica, ostaje vjerovati kako će svoje interese ipak nadvladati do održavanja konstituirajuće sjednice.
Svaka bi druga opcija zapravo bila neozbiljna jer su svjesni činjenice da su godinama bez čelnika Mjesnog odbora te da bi upravo zbog toga trebali izbjeći sudbinu Premude koja je i nakon izvanrednih izbora ostala bez svojega predstavnika.

Kategorija: 

Vrijedna i vjerna "čuvarica tajni" nekoliko zadarskih gradonačelnika

10. prosinca 2019. u 13:45
Mirjana Dragičević, 20 godina tajnica čelnika Grada
Zahtjevno je jer morate poznavati sve u Gradskoj upravi, baratati informacijama, odgovoriti na različita pitanja i ako je moguće pomoći ljudima bez da za svaku stvar opterećujete gradonačelnika, a najvažnije je da s njima razvijete povjerenje. S vremenom se zbližite htjeli to ili ne, znate sve o njihovom privatnom i poslovnom životu i pomažete im da taj stresan posao obavljaju što je bolje moguće
GRAD ZADAR
Zvonimir Vrančić i Branko Dukić s radošću su dodijelili nagradu Mirjani Dragičević

Mirjana Dragičević, dugogodišnja je tajnica svih zadarskih gradonačelnika koja je također među laureatima koji su ove godine dobili Grb grada. Iako je od nedavno u mirovini danas je tajnica Lige za borbu protiv raka.
- Priznajem da nisam očekivala ovo priznanje, ali sam veoma ponosna, izuzetna mi je čast i radost. Nakon svih tih godina rada, pred dobro poznatim ljudima, suradnicima, sugrađanima primila sam priznanje, Grb gradonačelnika Zadra. To je stvarno trenutak za pamćenje, komentirala nam je Mirjana Dragičević kako se osjeća nakon dobivene nagrade. Istaknula je kako ju je za priznanje nominirao gradonačelnik Branko Dukić.

U Gradskoj upravi 42 godine

- U Gradskoj upravi radila sam 42 godine, prije toga sam radila u Lučkoj kapetaniji Zadar i četiri godine kod predsjednika Općinskog suda u Zadru. Kao tajnica gradonačelnika radila sam ukupno 20 godina, pojasnila je Dragičević. Kroz svoju bogatu karijeru bila je tajnica mnogim gradonačelnicima. Prvo je bila tajnica Božidaru Kalmeti, s kojim je najduže radila. Poslije njega je radila jedan mandat s Živkom Kolegom, kao i sa Zvonimirom Vrančićem te potom još jedan mandat s gospodinom Kalmetom i na kraju kratko vrijeme s Brankom Dukićem.
- Ja sam voljela taj posao, to je specifično radno mjesto, treba komunicirati s ljudima svih profila, ali može se i napraviti puno dobrog. Zahtjevno je jer morate poznavati sve u Gradskoj upravi, baratati informacijama, odgovoriti na različita pitanja i ako je moguće pomoći ljudima bez da za svaku stvar opterećujete gradonačelnika, a najvažnije je da s njima razvijete povjerenje. S vremenom se zbližite htjeli to ili ne, znate sve o njihovom privatnom i poslovnom životu i pomažete im da taj stresan posao obavljaju što je bolje moguće. Teško je, jer nema radnog vremena i morate uvijek biti dostupni, ističe prednosti i mane gospođa Dragičević. Na pitanje tko joj je najdraži gradonačelnik, tj. s kim je bilo najlakše raditi, odgovara kako ne zna je li imala sreću pa je sa svim, kako kaže, "svojim" gradonačelnicima, ostvarila izvrsnu suradnju koja je bila, na njenoj zadovoljstvo, a nada se i njihovo, najbolja moguća.

Događaja za pamćenje bilo je puno, za napisati knjigu

- Različiti su, imaju različit karakter i način komuniciranja, a i upravljanja Gradskom upravom, ali su stvarno bili izvrsni šefovi i na tome sam im jako zahvalna. Kao što sam već rekla, ja sam se našla u tom poslu i s guštom sam ga obavljala, ističe Dragičević.
Za kraj smo pitali za neki upečatljiv događaj koji joj je ostao u sjećanju, a ona odgovara kako ih je bilo mnogo i da bi o tome mogla napisati i knjigu, ali ju povjerenje i danas obvezuje pa od knjige, kako kaže sa smiješkom, neće biti ništa još neko vrijeme.
- Pamtim samo sretne i vesele trenutke, pa je tako jedan od tih bio kad je jedan naš popularni pjevač došao tražiti gradonačelnika, a njega nije bilo. Onda me zamolio može li samo ući u ured što sam mu dozvolila, ali je uskoro došao jedan građanin kojeg je on primio glumeći gradonačelnika. Na kraju je sve završilo uz puno smijeha. Teško je izdvojiti nekoga posebno jer na svom radnom mjestu sam upoznala puno zanimljivih ljudi od državnika, umjetnika, glazbenika, poslovnih velikih ljudi, zaključila je Dragičević koja sada nakon bogatog radnog vijeka uživa u zasluženoj mirovini.

Kategorija: 

Lavanda Danice Juričević – Kroz projekt Stronger do europskih korisnika

10. prosinca 2019. u 19:01
Danica Juričević vlasnica je istoimenog OPG-a. Bavi se uzgojem lavande, drugog ljekovitog bilja i maslina. Od svojih biljnih resursa proizvodi kozmetiku, ali i suvenire koje prodaje putem društvenih mreža i na štandu u Posedarju tijekom ljetnih mjeseci. Rado se uključila u projekt “Zajedno jači – Razvoj proizvoda i internacionalizacija – STRONGER”, kroz koji je dobila brojne korisne savjete, ali i znanja i vještine.

Imena za dječake s popisa najpopularnijih u 2019. godini.

10. prosinca 2019. u 17:51

Popularna stranica za djecu i odgoj djece i ove je godine objavila popis najpopularnijih imena u godini na izmaku.

Na popisu 100 najpopularnijih imena za dječake Baby Centra na vrh liste zasjelo je ime Liam, koje je nakon šest godina s trona popularnosti svrgnulo Jacksona. Ime Liam ima irsko podrijetlo i znači ‘snažni ratnik’ odnosno ‘zaštitnik’.

Portal Zadovoljna s dugačkog popisa izdvojio je 20 imena za dječake koja mogu nositi i bebe rođene u Hrvatskoj.

POPULARNA IMENA ZA DJEČAKE

1. Liam
2. Noah (Noa)
3. Lucas (Lukas)
4. Oliver
5. Sebastian
6. Alexander (Aleksandar)
7. Mateo
8. Jacob (Jakob)
9. Benjamin
10. Leo
11. Luke (Luka)
12. Gabriel
13. David
14. Ian
15. Anthony (Antonio)
16. Adrian
17. Ezra
18. Dominic (Dominik)
19. Kai
20. Roman

Zbog olujne bure zatvorena autocesta za sve skupine vozila, DHMZ najavio nove velike probleme

10. prosinca 2019. u 17:26

Olujni vjetar radi ogromne probleme u prometu diljem zemlje. Tako je zatvorena autocesta i to za sve skupine vozila.

“Zbog olujnog vjetra za sve skupine vozila zatvorene su autocesta A1 između čvorova Sveti Rok i Posedarje (obilazak je državnim cestama preko Gračaca, Obrovca i Karina-DC50 i DC27), državna cesta DC54 Maslenica-Zaton Obrovački, Paški most, Jadranska magistrala (DC8) između Karlobaga i Svete Marije Magdalene.

Samo za osobna vozila otvorena je autocesta A6 Rijeka-Zagreb između čvorova Delnice i Kikovica (obilazak za ostale skupine je državnom cestom DC3 kroz Gorski kotar)”, objavio je HAK.

Zbog olujnog nevremena u Istri i na Kvarneru upaljen je crveni meteoalarm. DHMZ je ranije danas izdao i priopćenje u kojem upozorava na loše vrijeme.

DHMZ najavio probleme

Sutra se, doduše, očekuje kratkotrajno smirivanje vremena.

Već s četvrtkom stiže novo naoblačenje s oborinama, na Jadranu s kišom, a u unutrašnjosti susnježicom i snijegom. Iako količina oborine neće biti velika, tanak snježni pokrivač osim u gorju može nastati i u nekim nizinama, a svakako će biti potreban oprez u prometu zbog poledice.

“Dašak zime koji će neke razveseliti u doba Adventa bit će ponovno prekinut izraženom južinom u petak koja nas je i potakla na pisanje ovog priopćenja. Prostrana i impresivna ciklona zahvaćat će područje cijele Europe donoseći mnogim zemljama značajnije probleme, od jakog i olujnog vjetra do obilne oborine, visokih valova i slično”, piše DHMZ.

S obzirom na očekivane vremenske prilike, prilagodite aktivnosti, budite oprezni u prometu te pozorno pratite nove prognoze i upozorenja, upozoravaju iz DHMZ-a, piše Index.hr.

“Urlao je na njih dok su ležale na cesti”; Vozač (71) koji je pokosio curice na Višnjiku pokušao je pobjeći

10. prosinca 2019. u 16:40

Dvije djevojke od 16 godina prelazile su cestu u Splitskoj ulici u Zadru. Kroz nekoliko minuta završile su na putu do hitnog prijema s jakim bolovima i višestrukim prijelomima. Bio je ponedjeljak, nešto prije 16 sati, a srednjoškolke su išle u Sportski centar Višnjik odigrati odbojkašku utakmicu na turniru između srednjih škola.

Cestu su prelazile na pješačkom prijelazu. Stala im je gospođa u automobilu i pustila ih da prođu. Cure su krenule. A onda ih je pokosio starac (71) u Citroenu zadarske registracije.  Dojurio je iza vozačice koja se zaustavila, ali nije stao, nego ju je zaobišao i pokosio obje curice, oborivši ih na cestu. Teško ih je ozlijedio.

–  Dvije djevojke prelazile su cestu i išle su prema dvorani. Žena im je stala, ali iza nje je dojurio taj vozač u punom gasu. Zaobišao je zaustavljeni automobil i udario u curice. Obe su pale! Jedna je na trenutak izgubila svijest, a druga je jaukala od bolova, pišu 24sata.

Vozač koji ih je pokosio, vikao je na njih iz automobila da što ne gledaju kuda idu i zašto drže mobitele u ruci! Htio je i pobjeći nakon nesreće, ali ljudi mu nisu dali, prepriječili su mu put automobilima – kaže nam čovjek koji je želio ostati anoniman.

‘Takvima doživotno treba uzeti vozačku’

Zadrani s kojima smo razgovarali zgroženi su ovim postupkom neodgovornog vozača. Kažu da je strašno što moramo strepiti za djecu koja se cestom kreću po pravilima, jer ima vozača koji bijesnom vožnjom ta pravila krše.

Takvim bi vozačima doživotno oduzeli vozačku dozvolu.  Navodno je, prema neslužbenim izvorima, i u policiji, kamo su ga odveli, bahato vikao da nije ništa kriv on, nego one.

Prekinuli turnir

Ozlijeđene djevojke s višestrukim prijelomima kolima hitne pomoći prebačene su u zadarsku Opću bolnicu.

Turnir je odmah prekinut, a za vrijeme medicinskog zbrinjavanja mladih odbojkašica, pratili su ih ravnatelj njihove škole i trener odbojke.  Jednoj je stradala ključna kost, trtica, nadlaktica i natučena joj je kralješnica, ali je nakon medicinske obrade puštena na kućnu njegu, pišu 24sata.

Obitelj nije bila u stanju razgovarati s novinarima. Druga je još u bolnici i u utorak joj je bila zakazana operacija koljena. Kako je operacija prošla, iz bolnice nismo uspjeli saznati jer se nisu javljani ni na telefonske pozive ni odgovorili na upit emailom.

Policija je obavila očevid,  a vozača su uhitili i predali pritvorskom nadzorniku.

Kažu da je vozač prebrzo vozio.

– Do prometne nesreće je došlo kada se 71-godišnji vozač pri upravljanju osobnim automobilom zadarskih registarskih oznaka dolaskom do obilježenog pješačkog prijelaza, na kojem se prometom pješaka ne upravlja semaforima niti znacima ovlaštene osobe. Takvom prijelazu nije se približavao sigurnosnom brzinom iako je bio dužan to učiniti, tako da ne ugrožava pješake, prolazi pored zaustavljenog osobnog automobila koje se nalazilo zaustavljeno ispred pješačkog prijelaza zbog propuštanja pješaka. Uslijed toga je na obilježenom pješačkom prijelazu naletio na dvije pješakinje u dobi od 16 godina, koje su od siline udara pale na kolnik, a u trenutku udara pješakinje su prelazile kolnik na obilježenom pješačkom prijelazu. Vozač je uhićen, te je nakon provedenog kriminalističkog istraživanja zbog sumnje na kazneno djelo Izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, sinoć uz kaznenu prijavu predan pritvorskom nadzorniku Policijske uprave zadarske – kaže Ivana Grbin, glasnogovornica zadarske policije.

❌