Književnica, filmska kritičarka, prevoditeljica i aktivistica Mima Simić (43) nedavno je postala i političarka. Pod svojim pravim imenom Ana Marija 5. je na listi kandidata koalicije političke platforme Možemo!, Nove ljevice i ORaH-a na izborima za Europski parlament 26. svibnja.
Mima sa svojom suprugom Martom Šušak živi na relaciji Zagreb-Berlin, a u otvorenom razgovoru za 100posto ispričala nam je kako je roditelje s 18 godina obavijestila da je lezbijka, što misli o javnim osobama koje skrivaju svoje gay opredijeljenje, ali i što je napravila s 125.000 kuna koja je osvojila na ‘Milijunašu’ prije nekoliko godina.
Požar u katedrali Notre Dame i dalje je jedna od glavnih vijesti u svijetu. U Francuskoj su već počele polemike oko toga kako bi je trebalo obnoviti, a stiže i najava gradnje druge, privremene katedrale, tik do stare.
Pomoć u obnovi ponudit će i Hrvatska, a premijer Andrej Plenković otkriva da ona neće biti u novcu – nego u znanju.
U Hrvatskoj, poslijeratna obnova crkava i spomenika kulture dala nam je iskustvo i stručnjake na tom području rekao je jutros na sjednici Vlade premijer Plenković.
“I s tim u vezi ćemo, naravno, ukoliko francuske vlasti izraze privolu, da takvu vrstu potpore damo, ponuditi ekspertizu naših stručnjaka”, kazao je Plenković.
“Npr. restauratorski zahvati na pokretnom inventaru, koji će sigurno biti potrebni, to Hrvatska definitivno može, jer ima stručno osposobljene ljude, više nas je od 400tinjak, koji bi mogli doprinijeti obnovi Notre Dame kao kompleksnog spomenika”, kazao je za RTL predsjednik Hrvatskog vijeća za kulturna dobra, Miljenko Domijan.
Za pomoć se već ponudila i poznata klesarska škola iz Pućišća na Braču, a svoju ekspertizu u obnovi Notre Dame ponudio je i papa koji je najavio svoj dolazak u Pariz.
I nama je nedavno trebala pomoć, podsjeća Domijan, koji je na obnovi poslijeratnog Dubrovnika surađivao s Bernardom Fonquernijem, bivšim glavnim restauratorom upravo pariške Notre Dame.
Privremena drvena katedrala?
“Mene je vodio da mi pokaže svu tu obnovu od kripte do vrha zvonika, on je nama bio najdragocjenija osoba i stručnjak u UNESCO-voj komisiji, ne samo u Dubrovniku, bio nam je savjetnik za obnovu kupole Šibenske katedrale i kneževe palače u Zadru, sve spomenika stradalih kroz domovinski rat”, rekao je Domijan.
I dok u Francuskoj traju dileme konzervatora i arhitekata – treba li toranj Viollet le Duca vratiti u izvorni oblik ili sagraditi moderniji, vjernici su požarom uskraćeni za još jednu višestoljetnu tradiciju, iznošenje Kristove trnove krune koja se događala jednom godišnje – na Veliki petak.
Možda će to uskoro i moći na trgu Notre Dame gdje bi se prema razmišljanjima rektora Patricka Chauveta mogla sagraditi privremena – drvena katedrala.
Zadarski konzervator i povjesničar umjetnosti Miljenko Domijan od 1972. djeluje u Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zadru, kojemu 1977. postaje i ravnatelj. Vodio je mnoga istraživanja i zahvate obnove graditeljsko nasljeđa te isto tako i pokretnog spomeničkog inventara. Voditelj je niza zaštitničkih zahvata na spomenicima kulture u Zadru, zadarskom kraju te gradu i otoku Rabu. Autor je brojnih znanstvenih i stručnih radova, a neke je objavio u suradnji s Pavušom Vežićem i Ivom Petriciolijem. Priznati je i cijenjeni stručnjak kako u Hrvatskoj tako i u svijetu.
Sve trgovine bit će zatvorene na Uskrs, ali neke će ipak raditi na Uskrsni ponedjeljak. Danas će trgovine raditi po uobičajenom radnom vremenu.
Konzum i Lidl su izvijestili da njihove trgovine neće raditi ni na Uskrs ni na Uskrsni ponedjeljak.
Spar i Interspar neće raditi na Uskrs, ali će neke poslovnice na Uskrsni ponedjeljak raditi od 8 do 14 sati. Ovdje možete provjeriti koje će trgovine raditi.
Kaufland na Uskrs neće raditi, a na Uskrsni ponedjeljak radit će do 16 sati.
Plodine također neće raditi na Uskrs, a u ponedjeljak će raditi prema nedjeljnom radnom vremenu. Ovdje možete doznati kako će raditi pojedine trgovine.
Trgovački centar Supernova zatvoren je i za Uskrs i za Uskrsni ponedjeljak.
Košarkaška utakmica između Sonik Puntamike i Dubrave, odlučujući susret finala doigravanja za HT Premijer ligu odigrat će se u danas, 20. travnja u 19 sati u dvorani Jazine.
Odluka o novom premijerligašu elitnog razreda hrvatske košarke ipak će pasti u subotu u Jazinama.
Druga utakmica protiv Dubrave donijela je domaćinima pobjedu vrijednu uzvrata u Zadru. Ipak, uz malo više koncentracije i jačih živaca u završnici, na vrućem zagrebačkom parketu Puntamičani su mogli izvući i povoljniji rezultat.
No, ovako je možda i najpravednije. Dvije najbolje momčadi lige u zadnjih 40 minuta borbe za promociju u HT Premijer ligu ulaze sa svim raspoloživim snagama.
Teško je za očekivati scenarij iz prvog zadarskog ogleda kada se utakmica praktički pretvorila u jednosmjernu ulicu. U ovoj odlučujućoj utakmici svakako nema favorita, sitnice će odlučivati, a pritisak koji će biti evidentan u velikoj mjeri odlučit će putnika među najbolje. Ali dosadašnji tijek lige pa i rezultati ove finalne majstorice pokazali su kako domaći parket život znači.
Toga su svjesni i Puntamičani koju pozivaju svoje navijače i sve koji vole zadarsku košarku da napune Jazine i zajedno proslave ulazak među najjače hrvatske klubove.
Večeras u 19 sati, dvorana Jazine, SONIK PUNTAMIKA lovi povijesni povratak među elitu.
Bitno je napomenuti kako je ulaz na utakmicu besplatan.
Nevjerojatan slučaj koji je istraživao Index dva tjedna stiže iz Općine Jasenice, u kojoj stoluje novopečeni zastupnik HDZ-a Martin Baričević, inače predsjednik Hrvatske zajednice Općina.
Naime, Baričević je prvo svom sinu dodijelio koncesiju da na plaži u Maslenici sagradi, odnosno otvori ugostiteljski objekt i to svega par metara od mora. Apetiti HDZ-ovaca su se i ovog puta pokazali nezasitni pa su Baričevići u izgradnji objekta, po svemu sudeći, izašli iz gabarita koje su sami postavili.
Prvo koncesija, pa onda otvaranje obrta
Cijeli slučaj prijavili smo prošlog tjedna građevinskoj inspekciji, a oni su danas zaustavili radove. Ono što je nevjerojatno u cijeloj priči je činjenica da zastupnik HDZ-a Baričević u svemu tome ne vidi ništa sporno. No, krenimo redom.
Iako nije bio raspisan javni natječaj, sin načelnika Općine Luka Baričević podnio je u veljači ove godine zahtjev da na rivi u Maslenici otvoriti objekt za ugostiteljstvo i trgovinu. Tražio je da na plaži u centru mjesta napravi kiosk od 12 kvadrata te terasu koja bi imala 50 kvadratnih metara. Tražio je koncesiju na pet godina.
Zahtjev za dodjelu koncesije predan je 22. veljače, obrt je otvorio 25. veljače, a 28. veljače održana je sjednica Vijeća za dodjelu koncesije, na kojoj je odlučeno da Baričević dobije koncesiju. Pet dana kasnije, 4. ožujka, Općina obavještava Zadarsku županiju kako namjerava dati prostore u koncesiju.
Tata načelnik se izuzeo
Uglavnom, rijetki su znali da bi se plaža u Maslenici mogla dobiti u koncesiju, pa Baričević mlađi, prema svemu ovome, nije imao problema dobiti koncesiju. Samo je koncesiju trebalo i zatražiti. Naglasimo kako Baričević mlađi u vrijeme dok je predao zahtjev za koncesiju nije imao ni otvoren obrt Bonaca. Uradit će to tek tri dana kasnije, 25. veljače, pa je očigledno da nitko u ovom slučaju nije tražio prethodno iskustvo.
Zahtjev za koncesiju s pečatom tada nepostojećeg obrta
Pritom je i poštovana zakonska norma jer je Baričević stariji, načelnik Općine, potpisao izjavu kako neće biti nazočan na sjednici Vijeća za dodjelu koncesijskog odobrenja te da kao načelnik Općine neće sudjelovati u postupku davanja koncesije za njegova sina. On nije bio ni nazočan na sjednici Vijeća kada se odlučivalo o koncesiji. Nije ni morao. Odluka je bila jednoglasna.
Kavana s terasom na plaži za 24 tisuće kuna godišnje
Baričević mlađi dobio je tako koncesiju za kiosk u iznosu od 9 tisuća kuna, koliko iznosi paušalna naknada te 15 tisuća kuna za terasu. Ukupno mora dati 24 tisuće kuna godišnje u općinsku kasu za ugostiteljski objekt u središtu mjesta.
Obrt je osnovan 25. veljače
“Ne radi se o koncesiji, nego o dodjeli koncesijskog odobrenja na morskoj obali, i to za kiosk (drvenu kućicu) površine 12 m 2 i pripadajuću terasu objekta površine 50 m2. Općina Jasenice ni jedne godine ne raspisuje javni natječaj za dodjelu koncesijskih odobrenja, već se zahtjevi zaprimaju od početka tekuće godine pa do početka turističke sezone. Također posebno ističem da u cilju razvoja turizma na području Općine Jasenice, Vijeće za dodjelu koncesijskih odobrenja nikada nije odbilo niti jedan zahtjev za koncesijsko odobrenje”, objašnjavaju nam iz Općine Jasenica kada smo ih upitali za ovaj slučaj.
No, kako nam kažu iz Općine, bilo je i problema.
“Tko je pitao, mi smo i dali”
“Do sada je na predmetnom lokalitetu u nekoliko navrata bilo zahtjeva za razne djelatnosti, svi su odobreni, ali nitko nije započeo s radom zbog troškova infrastrukturnih priključaka, posebno cijene priključka električne energije”, kažu iz Općine.
Nakon što je izdana koncesija, krenuli su i radovi na izradi kioska i terase. Gradilište nije bilo označeno tako da je poznat izvođač, nadzor i investitor, niti je bilo vidljivo o čemu se radi. Bilo je i očito da gabariti gradilišta, odnosno kioska i terase ne odgovaraju gabaritima iz koncesijskog odobrenja, odnosno za terasu od 50 kvadrata.
Naš legendarni pjevač Mladen Grdović osim sto je dobar pjevač, dobar je i zabavljač.
Novinske stupce često puni dogodovštinama koje se najčešće događaju pod utjecajem bevande, ali publika mu i to prašta. Zapravo, sve nas iznova uvijek dobro nasmije, najviše zahvaljujući iskrenosti kojom gotovo nikad ništa ne demantira.
Tako su ga “pod gasom” uhvatili kako priznaje da je mu je omiljeni grad vinograd, on se našalio sobom i snimio pjesmu istog naslova i sadržaja.
Kada je slupao skupocjeni Ferrari, objavio je singl u kojem otvoreno kaže “Vozim ja na gažu tristo na sat, pije Ferrari al pijem i ja”. Upravo je ova dogodovština ono s čime ga, kada izuzmemo njegov neupitni status kralja dalmatinske glazbe, najčešće povezujemo. Grdi je otvoreno priznao kako je osim Ferrarija slupao dva Mercedesa i Porsche, ali Ferrari je Ferrai.
Čini se kako njegova ljubav za slupanim limenim ljubimcem nikada nije bila prežaljena, pa je nabavio novu igračku. Ili posudio. Još uvijek ne znamo. Ali današnja fotografija Mladena u jarko crvenom dobro znanom automobilu potvrda je kako ne može odoljeti luksuznim stvarima.
Nadamo se samo da ovaj put neće tako brzo otići u “staro željezo”.
Rođena sam na Malom Šubriću, otoku u zadarskom arhipelagu. Moj je otac bio ribar, a majka je išla na nadnice kopati zemlju bogatijim Šubrićanima. Bila sam mala, ali se dobro sjećam tog događaja. Otac je toga dana ulovio puno ribe sa svojom ribarskom družinom i otišao je prodati u Zadar. Na povratku su stali na Ugljan kod nekih prijatelja. Popili su dosta crnog vina. Puhnula je bura, pala je noć. Prijatelji su ih nagovarali da prenoće na Ugljanu, ali oni su im govorili:
- Kad može galeb, možemo i mi.
Nisu našli niti veslo, niti pajol od broda. Majku su i mene, nakon očeve smrti, smjestili u jednu malu kamenu kućicu koja je očevoj obitelji služila kao ribarski magazin. Priskočili su u pomoć rođaci, dali nam krevete, kredencu, popravili prozore i vrata, izgradili dimnjak i komin na kojem smo kuhali. Majka je i dalje nadničarila, te je na taj način dolazila do sredstava za život. I ja sam, kao dijete, s njom odlazila u polje. Kad bi, nakon teškog rada s motikom, vlasnik zemlje skuhao ručak, ja bi skupa s majkom prišla postavljenom stolu. Dok bi prilazila, stajala sam joj iza leđa. Budući da znamo što se nalazi ispod leđa, dobila sam nadimak Zaguzinka. Mene to smetalo nije, jer su i drugi imali takav nadimak.
Jednog je dana moja teta, mamina sestra, pokucala na naša vrata. Ali nije došla sama. Iza nje je stajao magarac. Meni je on odmah bio simpatičan, jer je i on na naša vrata došao iza tetinih leđa kao Zaguzin. Teta mi je tada kazala:
- Dajem ti na dar ovoga magarca. Zove se Lero. Poslušan je i dobre naravi. Ja sam stara, noge me polako izdaju i teško mi ga je voditi na ispašu u goru. Ti se o njemu brini, a možda ti bude i od koristi.
Ja bi ujutro uzela Leru za uzde i odvela ga na ispašu. On bi cijeli dan pasao travu, a onda bi ga navečer vratila u njegov osik. Lero je bio snažan magarac. Jedan me je susjed upitao može li mu Lero prevesti ispilane grane masline iz gore do kuće. Ja sam mu dozvolila, a on mi je tu uslugu platio novcem. Lero je tako prenosio cement, vreće s grožđem, vodu s modrom galicom. Meni su to znali plaćati maslinovim uljem, vinom, ribom, pšenicom ili kukuruzom.
U Malom Šubriću štovali su se običaji. Uskrs se, kao najveći kršćanski blagdan, posebno štovao. Tako je svake godina na Cvjetnu nedjelju organizirano uprizorenje Isusovog ulaska u Jeruzalem. I to na magarcu, na mome Leru. Razlog odabira baš moga magarca leži u Lerinoj dobroj naravi, jer je mještanin koji je glumio Isusa bio siguran da ga on neće izbaciti iz sedla, niti da će otrčati u nepoznatom smjeru. I tako je svake godine moj Lero bio zvijezda Uskršnje predstave. I za Božić bi ga doveli ispred živih jaslica. Tada nisam znala da je Izaija u Starom zavjetu napisao da vol poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve. Niti sam znala da je slavni talijanski slikar Caravaggio naslikao monumentalnu sliku Odmor na putu za Egipat gdje magarac svojim velikim okom promatra Svetu obitelj, kako bi dobro vidio put i sve opasnosti koje im prijete. Važan je odnos magarca i gospodara jer gospodar magarcu daje usmjerenje. Krist je uzeo nepoznatog magarca koji ga je odveo u Jeruzalem, jer je u rukama dobra gospodara imao pravi smjer. Onaj narod koji ima svoje zakone i proroke, poput Izraelskog naroda, zna kojim smjerom treba ići.
Dani su prolazili, ja sam rasla. Moj je susjed izrađivao stolove i stolice od borovine ili čempresovog drveta. Sve bi on to ispilao, ali sastavljanje ispilanih dijelova bio mu je često izazov s kojim se dosta mučio. Međutim, ja sam vidjela rješenje. Bilo mi je jasno kako to treba sastaviti. Onda su mještani kupili vatrogasnu pumpu koja nije htjela pumpati vodu. Ja sam im rekla da učiste usisnu cijev od nečistoće. U školi sam postavljene zadatke rješavala dvostruko brže od mojih kolega u razredu. Jednostavno rečeno, uvijek sam vidjela rješenje, a nisam znala zašto i kako ga vidim.
Ljudi su mi se obraćali s pitanjima, a ja sam im davala rješenja. Jedan mi je čovjek tada rekao:
- Kad pitam nekog drugog, taj mi samo ukazuje na probleme na koje mogu naići u ostvarenju svojih nakana. Još mi kaže da mi to govori za moje dobro, a ne zna da me time obeshrabruje. S tobom to nije slučaj, jer mi ti kažeš kako preskočiti neku prepreku. Eto, baš to cijenim kod tebe.
Ja sam u međuvremenu zasnovala svoju obitelj, rodila djecu koja su danas odrasla. Uvijek sam vidjela rješenja životnih situacija. I ne samo da sam ih vidjela, nego sam ih i dijelila s drugima. Možda je to zato jer vjerujem u ljude i uvjerena sam da uvijek postoji rješenje na koje se trebamo usmjeravati, poput moga Lera, kojemu je Uskrs dao dobrotu, a meni nadahnuće. Postoje ljudi koji se unaprijed sekiraju jer samo vide probleme u budućnosti za koju uopće ne znaju kakva će izgledati. Zašto sam uvijek imala viđenja rješenja? Ne znam. Možda je tajna i mome Leru, kojeg već davno nema, a koji me je na jedan poseban način spojio s onim što ne možemo vidjeti, s onim što je Krista treći dan vratilo iz mrtvih, s onim što nas može vratiti u život i pomoći nam da se mijenjamo i rastemo.
Sretan Uskrs svim čitateljima Zadarskog lista!
Jere Bilan
U zadarskoj Gradskoj vijećnici upriličeno je svečano potpisivanje Sporazuma o radovima na rekonstrukciji i dogradnji Centra za odgoj, obrazovanje, rehabilitaciju i smještaj osoba s posebnim potrebama „Mocire". Ugovor su potpisali gradonačelnik Zadra Branko Dukić i vlasnik građevinske tvrtke Krekić avangard, Siniša Krekić. Uz pročelnike nadležnih odjela i udruga za autizam i Down sindrom, potpisivanju je ugovora nazočila je i državna tajnica u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Marija Pletikosa.
Gradonačelnik Dukić izrazio je zadovoljstvo potpisivanjem ugovora, ističući kako ga sklapanju s najpovoljnijim izvođačem provedenim u postupku javne nabave.
- Dokumentacija je opsežna, rokovi kratki, a iznos popriličan, 19 milijuna kuna bez PDV-a. Želim zahvaliti Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te Ministarstvu znanosti i obrazovanja koji su nam u čitavom ovom procesu dovršetka Mocira bili podrška i pouzdan partner. Dogovorili smo zajedničko financiranje potrebnih radova na rekonstrukciji objekta, izgradnji sportske dvorane, dogovorili opremanje i priveli posao kraju. A posao je trajao godinama, ne treba sada ni spominjati objektivne okolnosti s kojima smo se sudarali. Kada se jednom opečeš, onda na hladno pušeš, kaže poslovica, ali danas sam uvjeren da smo pred konačnim dovršetkom Centra, najavio je Dukić dodajući kako ih čeka i skorašnje potpisivanje ugovora za poslove nadzora.
Otkako je stupio na ovu dužnost Mocire su za njega glavna preokupacija, naglasio je, izražavajući i zadovoljstvo zbog izgradnje nove osnovne škole te otvaranja popodnevnih vrtićkih smjena.
- Sretan sam i zbog jučerašnjeg potpisivanja predugovora za početak gradnje novih stanova iz programa POS-a, što je dio nastojanja da održimo i razvijamo naš Zadar kao grad mladih. Tu je i poruka našem izvođaču da nemamo više prava na grešku te da Centar moramo sagraditi čim prije, jer svi znamo što to znači za grad Zadar, poručio je gradonačelnik.
Zadovoljstvo zbog potpisivanja ugovora, ali i činjenice da će se sljedeće godine centar Mocire konačno otvoriti, izrazila je i državna tajnica Marija Pletikosa.
- Odlaskom na ovu dužnost moje je poslanje bilo da riješimo ovaj zaista velik problem za naš grad. Od prvog sam dana radila sve na tome da se ovo pokrene, često nismo zadovoljni rokovima, pa ni ja osobno nisam bila zadovoljna brzinom kojom se nešto događa, ali došli smo do dana da konačno možemo potpisati ugovor. Poznato je da će se u Centru Mocire, čiji su investitori i ova ministarstva, na površini od nekih 7.000 metara četvornih biti organizirane razne socijalne usluge, poput Centra za pružanje usluga u zajednici koji će sadržavati socijalne usluge sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, usmjerene na djecu i osobe s različitim vrstama oštećenja, kazala je Pletikosa, detaljno izlažući koje će sve usluge Centar nuditi. Mocire će organizirati i radne aktivnosti, zapošljavanja, a planiraju i suradnju s organizacijama civilnog društva.
- Naša će vrata biti otvorena i udrugama koje će konačno imati mogućnost na jednom mjestu zadovoljiti svoje potrebe, poručila je Pletikosa.
Gradu i nadležnim minitarstvima zahvalila se i ravnateljica Osnovne škole Voštarnica, Irena Dukić.
- Svjedočila sam da su odradili jedan ogroman posao, a sve ovo pokazuje da ima dobrih rezultata kada imamo zajedništvo. Ovo je neizmjeran pomak za školu jer ćemo imati četiri puta veći prostor od sadašnjeg i moći ćemo raditi prema modernim metodama, kazala je Dukić nabrajajući prostore kojih će njihova škola imati u novom centru, prije svega dvoranu za vježbanje koju sada nemaju.
- U ovom međuprostoru nastojali smo educirati kadar i pripremiti se za ovaj ogroman pomak jer kada prijeđemo u Mocire samo nam je nebo granica zbog svega onoga što ćemo moći pružiti učenicima, istaknula je Dukić.
Gradu Zadru i nadležnim institucijama zahvalila se i ravnateljica vrtića Latica, Vesna Penjalov, najavljujući inkluzivne programe u novim prostorima i integraciju koji dosad nisu bili mogući.
- Veselimo se suradnji i svim novim sadržajima, široke su mogućnosti poduke koju nudi sustav planiran u okviru Mocira. Ono što imamo u Zadru i što će se sigurno i dalje razvijati jesu sadržaji za osobe iznad 21 godine, najavila je Penjalov.
O značaju otvaranja Centra govorila je i predsjednica Udruge Svjetlo Irena Palčić, predsjednica županijske Udruge za Down sindrom Suzana Periša, te Ante Armanini, predsjednik Udruge za autizam.
Sutra na Veliku subotu, 20. travnja, svečano Uskrsno bdjenje s blagoslovom novog ognja u katedrali sv. Stošije u Zadru u 21 sat predvodi zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Na Uskrs, u nedjelju 21. travnja, zadarski nadbiskup Želimir Puljić u katedrali sv. Stošije u Zadru u 11,00 sati predvodi svečano koncelebrirano slavlje.
Vrijeme pred i oko blagdana Uskrsa vezano je uz mnoge običaje. Dobar dio njih je dio tradicije koja se njeguje na ovim prostorima već dugi niz godina, ako ne i stoljeća. Kao što je poznato, priprava za Uskrs počinje Čistom srijedom ili pepelnicom koja označava početak 40- dnevnog korizmenog vremena.
Još jedna posebnost vezana je uz blagdan Cvjetnice s kojom se ulazi u Veliki tjedan.
- Na Cvjetnicu se maslinove grančice nose na blagoslov, a običaj vezan uz Dalmaciju je pletenje listića masline u oblik palme. Time se, nastoji oponašati poznati običaj mahanja palminim listovima kada je Isus ulazio u Jeruzalem kazala nam je dr. sc. Jasenka Lulić-Štorić, voditeljica Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar. Podsjeća kako je je nekada bilo obavezno blagoslovljenu maslinovu granu držati u kući, redovito pored slike nekog sveca i to godinu dana, do sljedeće Cvjetnice, nakon čega se stara grančica baca isključivo u vatru, jer je to jedini način na koji se smiju uništavati blagoslovljeni predmeti. Doduše, prema običajima koje vidimo u našim selima navedeno se zadržalo i dandanas.
Veliki tjedan nosi svoje običaje i zakonitosti. Mnoga naša sela, ali i gradske župe, zadržali su dobar dio tradicije.
- U Dalmaciji je običaj da se na Veliki četvrtak vezuju crkvena zvona, a u nekim mjestima, mladići idu kroz selo i zvone čegrtaljkama kako bi obavjestili mještane o početku svete mise. Veliki petak, pak, prisjećanje je na muku Isusove, dan je to posta i nemrsa, a običaj je bio da se ništa ne radi u zemlji, ništa se ne smije zaticati u zemlju. Neke su obitelji u svojim dvorištima čak postavljale daske, kako bi po njima hodali i tako ne doticali samu zemlju. Na Veliku subotu se zvona ponovno razvezuju i taj dan zvone intenzivnije, drugačije nego inače, kazala je Lulić-Štorić, napomenuvši da običaji nalažu da je na Veliki petak dobro popiti što više crnog vina, jer se vjeruje kako upravo crno vino jača krv.
Velika subota je dan pripremanja hrane za blagoslov, a u Dalmaciji je to uvijek bila pogača za sve ukućane, ispečena u krušnoj peći, te za djecu nekakva pletenica ukrašena jajetom. Na taj se dan u crkvi obilježavao blagoslov vatre i vode, pa su tako ljudi koji bi došli na misu simbolično umivali lice vodom.
Posebna fama se u posljednje vrijeme stvorila oko uskrsnih jaja. Dr. Lulić Štorić kaže kako je to jedna posebna tema, a valja istaknuti kako ukrašavanje jaja nije dalmatinski običaj, već je specifičan za kopnene krajeve gdje su se jaja ukrašavala tek crvenom bročevom bojom, a kako bi dobila sjaj namazala bi se mašću, pojasnila je Lulić-Štorić, napomenuvši kako su se svi ovi običaji pojedinih krajeva do danas ipak povezali u zapravo jedan jedinstveni običaj.
Lulić Štorić napominje da dokle god je raširen običaj pletenih maslinovih grančica, do tad se šire mediteranska kultura i mediteranski uskrsni običaji.
- No, ipak svi su uskrsni običaji, u bilo kojem kraju, uvijek vezani isključivo za crkvene obrede. Zbog toga je karakteristično i pučko pjevanje koje se, iako jednako, po napjevima razlikuje od mjesta mjesta te spada u tradicijsku kulturu tog mjesta, a izražava pučku pobožnost, istaknula je voditeljica Etnološkog odjela.
Jaje kao takvo je oduvijek bilo simbol Uskrsa jer predstavlja novi život, no uskršnji zec se javlja tek u 18. stoljeću, na način da se djeci govorilo da će im, ako budu dobri, zec donijeti jaja.
Veliki petak je, očekivano, napunio zadarsku ribarnicu. Kako ribom, koje je danas bilo u izobilju, tako i kupcima koji su shodno tradiciji, zapravo postu, nahrlili kako bi kupili što bolje i što povoljnije.
- Zadovoljna sam. I danas i inače. Ribe ima, a i kupaca. Doduše, bilo bi bolje da se bolje prodaje skuplja riba, no kriza je i najbolje mi idu srdele. Cijena im je svega 20 kuna za kilogram tako da se najprije prazni upravo ta kašeta. A ostalo, kako što. Najslabije se prodaju škampi koji su po 250 kuna za kilogram i po mom mišljenju stvarno su precijenjeni, rezimira prodavačica Marica dodajući kako ribu prodaje četiri godine i već ima svoje stalne mušterije. Među njima i Dragana Seferovića na kojeg smo naletjeli dok je kupovao girice i gavune.
- Volim kupiti ovdje u ove šarmantne dame, s osmijehom na licu priznaje gospodin Dragan.
- Danas sam se odlučio za girice i gavune jer ih ne treba čistiti, a i cijena je povoljna, kaže Seferović koji je inače iz Boke Kotorske tako da saznajemo i to da je i tamo cijena ribe slična cijenama u Zadru.
Malo dalje zaustavljamo se na drugom štandu, kod prodavačice Suzane koja je na ribarnici 15 godina. Žali se da je ovo viđeno na Veliki petak nerealna slika ribarnice.
- Dođite drugi dan pa ćete vijeti pravo stanje stvari. Ni ribe, a ni ljudi. Svi znamo da je Poluotok mrtav, a to se itekako osjeti u našem poslu. Promet je slab, a oni koji i kupuju će uzeti ono najjeftinije. Kupuje se sitna riba za 20-30 kuna po kilogramu dok ova skuplja baš i ne prolazi u zadarskih kupaca, otkriva gospođa Suzana.
- Je, u pravu je, znam to dobro jer sam tu često. Niti ima izbora, a niti kupaca. Sjećam se da su nam govorili da će manji PDV utjecati na cijene koje će pasti, no ništa se od toga nije dogodilo. Cijene nisu pale već su se digle i pitam ja vas tko ima za skupu ribu. Ja sigurno nemam i zadovoljan sam kada si mogu priuštiti malo srdela za moju staru i mene, ističe umirovljenik Krsto.
Sličnu priču doznajemo i od nekolicine drugih kupaca, uglavnom svi se žale na cijene.
Za orade i brancine malo tko ima novca, kako za one iz kavezu, tako i za one "slobodnoplivajuće".
Otvoren je restoran Maguro. Ljubitelji azijske kuhinje došli su na svoje.
Sama koncepcija restorana osmišljena je tako da se iz azijske kuhinje za Zadrane, ali i naše goste ponude tradicionalna, ali i najpopularnija jela zemalja Dalekog istoka.
Nema sumnje kako je otvaranje ovog restorana podiglo gastro ponudu našeg grada kako za goste tako i za sve Zadrane koji uživaju u drukčijoj gastro ponudi od one koju smo do sada imali u našem gradu.
Potpisan je Sporazum o radovima na rekonstrukciji i dogradnji Centra za odgoj, obrazovanje, rehabilitaciju i smještaj osoba s posebnim potrebama „Mocire“ s najpovoljnijim ponuđačem po provedenom postupku javne nabave. Sporazum su potpisali gradonačelnik Branko Dukić i predstavnik izvođača radova tvrtke Krekić Avangard, Siniša Krekić.
Potpisivanju su također nazočili državna tajnica Ministarstva za demografiju, obitelj i mlade, Marija Pletikosa, pročelnici Joso Nekić i Mario Pešut, ravnateljica DV „Latica“ i OŠ „Voštarnica“ Vesna Penjalov i Irena Dukić, te predstavnici zadarskih udruga koje brinu o osobama s teškoćama – udruge za autizam, down sindrom i udruge „Svjetlo“.
Ravnateljice DV Latica i OŠ Voštarnica naglasile su kao ovo predstavlja neizmjeran pomak prema naprijed, prema suvremenim metodama edukacije i otvara mogućnosti za provođenje programa koji se do sada, zbog nedostatka prostora, nisu mogli provoditi.
Predstavnici udruga i roditelji djece s poteškoćama posebno su ukazali na činjenicu da su njihova djeca, kada navrše 21 godinu, sada prepuštena obiteljima bez adekvatne institucionalne potpore te su pozdravili najave resornog ministarstva o donošenju zakona o asistentima za pružanje pomoći u obiteljima.
Centar Mocire svoja vrata trebao bi otvoriti za devet mjeseci.
Loš engleski ili dobra reklama? Teško je reći, ali sa sezonom dolazi i velik broj panoa, jelovnika i plakata na lošem engleskom, što nas uvijek iznova nasmijava.
Najnoviji biser stiže s otoka Vira, gdje je jedan ugostiteljski objekt na reklamnom konju napisao “open sutra”. Treba samo reći da je ova slika vrlo brzo postala viralni hit, pa si je vlasnik, namjerno ili tek iz neznanja, napravio dobru reklamu.
Bilo je svakako i urnebesnijih primjera.
Sjećamo se prodajnog štanda za ekskurzije na Kornate koji je turiste prošle godine usmjeravao prema znamenitim morskim orguljama. Na njima je pisalo sea organs što je u prijevodu nikako nisu bile orgulje, već morski organi.
Zadrani prije gostovanja kod MZT-a u utorak u drugom kvalifikacijskom ogledu ABA lige, sutra gostuju u Šibeniku gdje će protiv gradskog kluba odigrati posljednje kolo regularnog dijela HT Premijer lige.
Kako su i jedna i druga momčad već osigurale svoje mjesto u doigravanju, sutrašnja utakmica ponudit će odgovor na pitanje tko će s koje pozicije krenuti u doigravanje. Zadru za prvo mjesto treba pobjeda na Baldekinu i poraz Cibone na gostovanju kod Cedevite, dok bi Šibenik eventualnim slavljem ostao na sedmoj poziciji. U slučaju poraza, Šibenčani bi vjerojatno završili na osmom mjestu, jer teško je za vjerovati kako će Zabok ispustiti pobjedu protiv Bosca, koji se još ranije oprostio od igranja u završnici natjecanja.
„Gledajući tablicu zaista je moguć svaki rasplet. Mi moramo u ovu utakmicu ući maksimalno jako bez obzira na kalkulacije koje su tu prisutne oko utakmice koja nas čeka u Skopju. Mislim da bi nas bilo što drugo odvelo na krivi trag. Gledat ćemo iskoristiti ovaj dvoboj u Šibeniku kao trening za ono što nas očekuje u utorak. Bez obzira na rasplet koji će biti u HT Premijer ligi, gdje možemo biti i prvi, stavit ćemo to u drugi plan i više se pripremati za onu utakmicu u Skopju nego ovu u Šibeniku. To je moje mišljenje“, – rekao je u najavi dvoboja protiv Šibenika trener Zadra Ante Nazor koji je dodao i kako su jučer imali dugi sastanak s igračima u kojem su razgovarali o drugoj utakmici protiv MZT-a koja ih čeka u utorak.
„Koliko god situacija bila teška, jer treba pogledati istini u oči, mi se trebamo boriti dokle god ima šanse. Na tragu toga ja se pripremam za tu utakmicu i tako ću pokušati pripremiti i momčad. Nebrojeno puta nakon kolapsa moja bi ekipa reagirala dobro i idemo u Skopje odlučni da seriju vratimo u Zadar. Momčad je mobilizirana i zaista smatram da smo se sada dodatno ujedinili i na tu kartu ćemo igrati. Pitanje je samo možemo li mi pobijediti sami sebe. Kad riješimo to pitanje onda ćemo lakše pobijediti MZT. Ja se ne predajem, već sam to rekao, tražim svijetlo za koje ću se uhvatiti i ne odustajem. Mislim da drugog puta nema. Vidim to svijetlo i u svojim igračima“, – zaključio je Nazor.
Utakmica protiv Šibenika igra se u subotu, 20. travnja na Baldekinu s početkom u 18 sati, dok je uzvrat protiv MZT-a u Skopju na rasporedu u utorak, 23. travnja također od 18 sati.
Policijski službenici Prve policijske postaje Zadar proveli kriminalističko istraživanje nad dvije osobe koje se sumnjiče za kaznena djela teška tjelesna ozljeda i oštećenje tuđe stvari.
Naime, u srijedu, 17. travnja oko 20,30 sati u Viru došlo je do verbalnog i fizičkog sukoba u kojem su sudjelovale dvije muške osobe u dobi od 49 i 69 godina, kojom prilikom je 69-godišnjak zadobio teške tjelesne ozljede.
U verbalni i fizički sukob su se tada umiješale tri muške osobe u dobi od 34, 24 i 41 godinu. Tom prilikom je 41-godišnjak vozilom lakše ozlijedio 24-godišnjaka dok je palicom udario 34-godišnjaka i tom prilikom ga lakše ozlijedio nakon čega je i oštetio njegovo vozilo, a potom se udaljio s mjesta događaja.
Od strane policijskih službenika 41-godišnjak i 49-godišnjak dovedeni su u službene prostorije policije, te je nad njima provedeno kriminalističko istraživanje.
Dovršenim kriminalističkim istraživanjem 41-godišnjak je jučer uz kaznenu prijavu zbog dva kaznena djela teška tjelesna ozljeda u pokušaju i kaznenog djela oštećenje tuđe stvari predan pritvorskom nadzorniku Policijske uprave zadarske.
Zbog sumnje da je počinio kazneno djelo „Teška tjelesna ozljeda“ protiv 49-godišnjaka je podnesena kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu.
Dr. sc. Nenad Šestan, 49-godišnji profesor na američkom Sveučilištu Yale i vođa tima neuroznanstvenika koji su razvili BrainEx, visokotehnološki sustav koji može održati i zaštititi mozak sisavaca od oštećenja nekoliko sati nakon smrti, rođen je u Zadru, a dio ranog djetinjstva proveo je u Zemuniku Donjem. Tamo danas žive njegovi roditelji, majka Anđelka i otac Ivica, s kojima smo razgovarali povodom njegova sjajnog uspjeha.
Već nakon prvih nekoliko rečenica shvatili smo kako su ključne riječi za uspjeh ne samo njihova sina Nenada, već i kćeri Martine, kao i Anđelkine nećakinje Lucije koju su odgajali od njezine 13. godine, pa i najstarijeg unuka Matije, rad i učenje.
- Učite, samo učite, uvijek sam govorio svojoj djeci, kaže Ivica, a Anđelka dodaje kako treba raditi, te da bez rada nema ništa. Kad su se oženili Ivica je plovio, a Anđelka je radila kao službenica u zadarskoj pošti. Živjeli su u Ivičinoj obiteljskoj kući, no iako ih je, kako kažu, bila puna kuća obzirom da je Ivica jedno od osmoro djece u obitelji, kad je on bio na brodu, ona se nije mogla snaći za čuvanje sina Nenada. Stoga se, kad je napunio devet mjeseci, preselila k svojim roditeljima u Zadar, a jedno su vrijeme živjeli i kod Ivičine tete u zgradi Ljepotica. Bračni par Šestan stoga je svim članovima obitelji izuzetno zahvalan na pomoći, pa i u odgoju danas vrlo uspješne im i visokoobrazovane djece.
- Kako smo se zatekli na toj adresi Nenu sam upisala u vrtić na Voštarnici, a kasnije smo dobili stan u neboderu na Relji. Osnovnu školu završio na Poluotoku, u Petra Preradovića, a onda je upisao kemijski smjer u COUO Juraj Baraković i po završetku Medicinski fakultet u Zagrebu. Uh, bio je nestašno dijete, ali i jako vrijedan. Od malena je volio knjige, puno je čitao i sve ga je zanimalo. Sjećam se kad je u sedmom razredu čitao Madame Bovary. Tad mi je rekao da ga ne zanima sam sadržaj i taj njezin život, već da mora biti načitan ako jednoga dana misli nešto biti i prenositi drugima znanje, priča Anđelka Šestan, a njen suprug dodaje kako je od malena njihov Neno bio veliki zaljubljenik u more i ronjenje.
- Sa mnom je odlazio roniti i već s 12-13 godina zaranjao je na dah na dubinu od 15 metara. Oduvijek je volio Zemunik i rado dolazio u Šestane. Nije mu bio nikakav problem stricu pomagati oko krava, sijena, a kasnije je znao i kopati, orati, na kombajn poći. Kao mali je stalno lovio guštere, prisjeća se otac uspješnog znanstvenika, a majka odmahujući glavom dodaje kako je lovio i zmije. Zanimalo ga je to, kaže, pa ih je donosio u sobu, secirao i preparirao. Interes za istraživanje mozga pokazao je već na prvoj godini medicine.
- Već na prvoj godini svom profesoru dr.sc. Ivici Kostoviću rekao je da se želi baviti mozgom, a on mu je rekao da je rano i neka se strpi malo. Kad je godinu završio s 5.0 i to 15. lipnja, pozvao ga je k sebi. Diplomirao je 5. rujna 1995. i odmah su ga pozvali na Yale. Išao je preko Trsta jer je tako bilo jeftinije, a poslala sam ga tamo sa svega 110 dolara u džepu. Bože moj, koliko sam mu knjiga kupila tijekom školovanja. Stalno sam radi njih bila u kreditima, ali se isplatila svaka kuna. Sve te knjige je on odnio sa sobom, pa čak i bilježnice iz prvog osnovne. Morali smo mu i prije odlaska na Yale u Beču platiti ispit iz matematike jer bez njega nije mogao, a na svom fakultetu ga nije imao, govori gđa Šestan te s uzdahom dodaje kako joj je drago zbog sinova uspjeha, ali i strašno teško što živi u tuđini i što ga premalo viđa.
Njen suprug potom ističe kako je njihov Neno doktorirao na Yaleu kod poznatog znanstvenika Paška Rakića sa svega 28 godina, kao najmlađi doktorant na tom prestižnom i uglednom sveučilištu.
- Danas je u poziciji da i sam poziva na Yale izvrsne studente iz Hrvatske, a jedan od njih je i Osječanin dr. Zvonimir Vrselja, koji je sudjelovao u njegovu timu, kaže ponosni otac uspješnog znanstvenika dodajući kako mu je strašno žao što mu sin živi u tuđini i što u Hrvatskoj nema niti približno dobre uvjete za posao koji strašno voli.
- Neno sa suprugom Sandrom, inače Ninjankom, i njihove troje djece, živi u luksuznoj vili s 20 tisuća metara okućnice. Dobro zarađuje, ali i jako puno radi. Nema tu radnog vremena. Ponekad spava svega par sati, ali je plaćen, cijenjen i živi u jednom uređenom svijetu. Živi kako želi, puno putuje po svijetu, napreduje i druži se s drugim znanstvenicima, Nobelovcima iz cijeloga svijeta. Kad sam ratovao za svoju domovinu mislio sam da će ona biti zemlja poželjna za život, napredovanje i uspjeh, ali nažalost nije, kaže gdin Šestan, a njegova supruga dodaje kako im kći Martina živi u Zagrebu, gdje radi pri Ministarstvu za EU fondove. Ističe kako je ona završila povijest umjetnosti i socijologiju, ali i uz stipendiju danske Vlade završila doktorat na Oxfordu za EU integracije.
Njezina nećakinja koju su od 13. godine odgajali kao svoje dijete, danas živi i radi u Njemačkoj, gdje na klinici u Koelnu radi kao imunolog. U nizu uspješnih iz obitelji Šestan je i najstariji unuk Matija, danas 30-godišnjak.
- Matiju je Neno dobio još kao maloljetnik, u 4. razredu srednje škole, a mama mu je bila u drugom razredu srednje. I njega smo odgajali, odnosno pomagali u njegovu odgoju. Danas je i on liječnik, a zadnje tri godine je i on u Americi. Povukli ga kao i oca jer je sposoban. I ostalih troje Nenine djece su uspješni. Filip ima 21 godinu i studira na Yalu, Petra ima 19. godina i na prvoj je godini studija za dizajn i umjetnost, a najmlađa Maja koja ima 15 je još u srednjoj školi. Svi su nam dobri, ali daleko, sa žaljenjem zaključuje gđa Šestan dodajući kako su nade male da se oni vrate, iako joj je sin uvijek govorio kako bi, ukoliko bi se ukazala neka prilika za povratak u Hrvatsku, za život odabrao Zemunik Donji.
- Teško, teško... Znanstvenici tamo rade dokle god mogu. Prof. Rakić još radi, a ima 85. godina. A naš Neno živi za medicinu. Rekao je da će sve što zaradi ostaviti za medicinu, za istraživanje mozga. On je takav. Kaže da čovjek jedino može biti uspješan u poslu kojeg radi ako radi posao koji voli, jer mozak pamti što čovjek voli. Drugačije kaže da nema uspjeha ni napretka, kaže gđa Šestan, majka znanstvenika koji je sa svojim timom na svinjskom mozgu nekoliko sati nakon smrti životinje dokazao da veliki mozak sisavca ima mogućnost povratka cirkulacije i nekih molekularnih i staničnih funkcija i nekoliko sati nakon smrti. Primjenom njihove metodologije BrainEx otvorio se put istraživanju mozga i potencijalno drugih organa nakon smrti, ali i osmišljanju terapija za moždani udar i druge bolesti u kojima stanice ljudskog mozga umiru.
Na sjajan uspjeh prof.dr.sc. Nenada Šestana ponosni su i mještani Zemunika Donjeg, a na prijedlog jednoga od njih, Željka Šarića, 2013. godine dodijeljeno mu je javno priznanje - Grb Općine Zemunik Donji za osobita postignuća u znanosti.
- Svi u Zemuniku smo svi ponosni na ljude koji postižu vrhunske rezultate. Osim dr. Šestana imamo ih još nekoliko koji su također dobitnici Grba Općine. Vrhunski sportaš Nikola Dragaš tri je puta bio svjetski prvak u kuglanju, Tomislav Marijan Bilosnić je najplodniji hrvatski književnik, Marijan Buljat poznati je i uspješni nogometaš koji je igrao za reprezentaciju Hrvatske, a spomenuo bih i pokojnog monsinjora Ivana Prenđu, zadarskog nadbiskupa, kaže Ivica Šarić, načelnik Općine Zemunik.
U zadarskoj Gradskoj vijećnici upriličeno je svečano potpisivanje ugovora za dovršetak Centra za odgoj, obrazovanje, rehabilitaciju i smještaj osoba s posebnim potrebama "Mocire." Ugovor su potpisali gradonačelnik Zadra Branko Dukić i vlasnik građevinske tvrtke Krekić avangard, Siniša Krekić. Uz pročelnike nadležnih odjela i udruga za autizam i Down sindrom, potpisivanju ugovora nazočila je i državna tajnica u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Marija Pletikosa.
Gradonačelnik Dukić izrazio je zadovoljstvo potpisivanjem ugovora, ističući kako ga sklapaju s najpovoljnijim izvođačem provedenim u postupku javne nabave:
- Dokumentacija je opsežna, rokovi kratki, a iznos popriličan, 19 milijuna kuna bez PDV-a. Želim zahvaliti Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te Ministarstvu znanosti i obrazovanja koji su nam u čitavom ovom procesu dovršetka "Mocira" bili podrška i pouzdan partner. Dogovorili smo zajedničko financiranje potrebnih radova na rekonstrukciji objekta, izgradnji sportske dvorane, dogovorili opremanje i priveli posao kraju. A posao je trajao godinama, ne treba sada ni spominjati objektivne okolnosti s kojima smo se sudarali. Kada se jednom opečeš, onda na hladno pušeš, kaže poslovica, ali danas sam uvjeren da smo pred konačnim dovršetkom Centra - najavio je Dukić, dodajući kako ih čeka i skorašnje potpisivanje ugovora za poslove nadzora.
Otkako je stupio na ovu dužnost "Mocire" su za njega glavna preokupacija, naglasio je, izražavajući i zadovoljstvo zbog izgradnje nove osnovne škole te otvaranja popodnevnih vrtićkih smjena:
- Sretan sam i zbog jučerašnjeg potpisivanja predugovora za početak gradnje novih stanova iz programa POS-a, što je dio nastojanja da održimo i razvijamo naš Zadar kao grad mladih. Tu je i poruka i našem izvođaču da nemamo više prava na grešku te da Centar moramo sagraditi čim prije jer svi znamo što to znači za grad Zadar - poručio je gradonačelnik.
Uskoro opširnije ...
U kinu Cinestar premijerno je prikazan dokumentarni film 33-godišnjeg Zadranina Branimira Kambera "U'što igra?". Dokumentarni film govori o temama koje su obilježile njegovo odrastanje na zadarskoj Voštarnici u devedesetima, a to su heroinska ovisnost, košarka i rat.
- To je Zadar - đanki na ulici, košarka u Jazinama i rat koji nas je sve obuhvatio. Puno lijepog i malo ružnog i mogu reći da je Zadar bio najbolji grad na svijetu za odrasti, kazao je Kamber.
U filmu govori skoro 70 ljudi iz različitih sfera zadarskog života, a na premijeru su bili pozvani svi oni sa svojim pratnjama, zatim tridesetak Kamberovih najbližih ljudi, prijatelja iz škole, učiteljice iz osnovne škole, zatim Jure Ružić, bivši košarkaš Zadra, Bore i Bute, legendarni navijači Tornada, sugovornici iz dijela filma koji govori o heroinskoj ovisnosti te zadarski sudionici Domovinskog rata, primjerice braniteljica Danka Dražina iz Škabrnje... Ukupno preko 170 ljudi.
Bez ikakve cenzure i dlake na jeziku sugovornici su govorili o drogiranju na ulici, nesnošljivoj, ali posebnoj i neponovljivoj atmosferi iz Jazina, o ratnim stradanjima.
Kamber je uoči početka filma pozdravio sve uzvanike.
- Hvala vam svima od srca. Moj prijatelj Frane Jukić, koji je od početka vjerovao u ovu ideju, rekao je da ste vi napravili ovaj film. Ja sam samo stisnuo 'record', kazao je Kamber, koji je poslije priznao kako ga je jako "prala trema", ali i pozitivno uzbuđenje.
A pozitivne su i reakcije ljudi na film.
- Reakcije ljudi su dobre, ideja im se generalno svima sviđa, neki su baš oduševljeni, nitko nije rekao da je nezadovoljan, a neki su imali kritiku o omjeru zastupljenosti ovih triju tema, netko bi to drugačije i tako. Ali, ja sam sve u svemu jako zadovoljan. Eventualno, ako bih nešto mijenjao, bilo bi to da uvrstim još materijala u film, da bude i duži jer smo jako puno toga snimili i srce me bolilo što sam morao neke stvari rezati, rekao je Kamber.
A sama najava za film pobudila je veliki interes Zadrana i s iščekivanjem prate gdje će i ostali moći pogledati ovaj zadarski dokumentarac.
- Film će se ubuduće moći pogledati ili u Gradskoj knjižnici Zadar ili u Cinestaru, dogovori su još u tijeku. Najava s detaljima će biti uskoro na na mojim stranicama na facebooku i instagramu, kazao je Kamber.
Teme s kojima se mnogi Zadrani mogu poistovjetiti dirnule su gledatelje. Kamber u filmu ističe kako je želju za snimanjem dokumentarca dobio u dalekom Shangaiju. Jer je želio nešto ostaviti svome gradu. A u trenutku snimanja, kad se dvoumio je li to bila dobra odluka ili ne, ugledao je fotografije ljudi koji su poginuli u ratu. I više nije bilo dileme.
"Sad je zapisano zauvijek. Nek' se pamte ovi karakterni ljudi. Neko pametan, neko lud. Ali sve si ti to, Zadre", govori Kamber na kraju filma.
Zadarski portali Vijesti iz Zadra
